Moj prvi čep

Nikada ne bih upoznao čistu ekstazu ili koliko sam prirodno razvratan bio da nije bilo britanskog diplomata i pisca Lawrencea Durrella. A nije to bilo ni zbog njegova pisanja; bilo je to zbog njegove vile na obronku planine u drevnom bizantskom opatijskom gradu Bellapaisu na strmim padinama Kirenijskih planina u turskoj zoni Cipra.

Navukao sam se na Durrellovo pisanje kad je njegov Aleksandrijski kvartet bio prirodna pozadinska literatura za vrijeme mog angažmana kao službenika za pitanja kulture u američkom veleposlanstvu u Kairu, Egipat. A onda je bilo teško zakucati da sam pročitao njegov klasik o razdoblju građanskog rata na Cipru, Gorki limuni, kad sam ubrzo premješten na taj mediteranski otok da vodim tamošnji ured za kulturna pitanja.

Bio sam u glavnom gradu Cipra u unutrašnjosti, Nikoziji, ne dulje od tjedan dana i još sam živio u Nicosia Hiltonu, praktički preko puta oronule američke ambasade koja je bila uništena iz nekoliko ružnih starih stanova oker boje. kuće, kad mi je službenik za stambena pitanja došao sav užaren zbog velikog "nalaza" koji su napravili za moj stan na turskoj strani granice. Jedva nas je šest godina dijelilo od turske invazije na Cipar 1974. koja je potaknula podjelu otoka na dvije zaraćene zone, a Sjedinjene Države davale su sve od sebe, a Grčka i Turska bile su među njihovim ključnim europskim saveznicima, da uravnoteže svoj pristup na otok sa zaraćenim grčkim i turskim stanovništvom i vrućom granicom. Morao sam voditi kulturne programe s obje strane otoka, a granica je često bila zatvorena. Dakle, trebala su mi iskopavanja u obje zone.

"Gospodine Henson, gospodine Henson", rekao je bez daha službenik za stambena pitanja ciparskih Grka, Panos, dok sam napuštao jutarnji sastanak veleposlanika. "Pronašli smo savršeno mjesto za vas na turskoj strani. Nije u turskoj zoni Nikozije, ali mislim da će vam se svidjeti.Nalazi se u selu iznad Kyrenia, koje je na obali Sredozemnog mora i samo dvadeset pet minuta vožnje od graničnog prijelaza u Nikoziji."

To mi se činilo malo daleko od prijestolnice i htio sam nešto reći, kad on nastavi.

"To je vila koju je britanski pisac Lawrence Sklopivi tricikl za odrasle iznajmio u planinskom selu Bellapais dok je ovdje radio u britanskom Visokom povjerenstvu. Tu je napisao onu skupinu od četiri svoje Vezano i začepljeno ropstvo o Egiptu.

"Aleksandrijski kvartet", rekao sam.

– Alyssa Milano gola slika, taj.

Bila je to sudbina. Bio sam navučen. Tada to nisam znao, ali vila me odabrala. Poznavalo me. Bolje nego što sam znao.

Već tada sam, naravno, znala da više volim muškarce. Ali nisam znala što ta vila zna o meni - da preferiram muškarce često i u višestrukim vezama. A zabačeno selo Bellapais, u turskoj zoni, kamo je malo ljudi s kojima sam radio u grčkoj zoni uopće moglo otići, pokazalo se savršenstvom za mene i apetite za koje ću uskoro saznati da ih imam.

Počelo je tog prvog dana kada sam se odvezao sjeverno od Nikozije, preko prijevoja planinskog lanca Kyrenia, i dolje u drevni dvorac, lučki grad Kyrenia, kako bih uzeo ključeve kuće Bellapais od gazdarice koja je upravljala imanjem od vremena kada je Durrell stanovao. Malo sam jedva čekao upoznati ženu. Bila je neodređene nacionalnosti, očito nije bila ni Grkinja ni Turkinja, a bilo mi je natuknuto da je Durrellu bila više od samo gazdarice - i da je, zapravo, možda bila inspiracija za njegov kvartet.

„Vi ste pisac, to mogu reći“, Layla, rekla mi je gazdarica čim mi je natočila čašu vina u sunčanom dvorištu svoje kuće u Kyrenii. Nisam mogao razlučiti koliko je stara - sigurno nije bila mlada. Ali još uvijek je bila zgodna žena i u sebi je imala vedrinu koja je bila vrlo umirujuća. A kad me pogledala, osjetio sam da može posegnuti u samu dubinu mojih misli.Taj je osjećaj bio toliko jak da sam svoj sako od tvida čvrsto zagrlio; bilo je stvari o meni za koje ne bih želio da gazdarica zna.

"Da, pretpostavljam da sam neka vrsta pisca", odgovorila sam, ne znajući zašto je moje priznanje izazvalo njezin tako dubok osmijeh zbog mene. "Bavim se i objavio sam nekoliko stvari. Pretpostavljam da me zato kuća Durrell privlači."

"Da, da, znao sam da hoće. Kuća te je pozvala. To mogu reći."

Kako čudno, pomislio sam. Izgledala je kao normalna osoba, ali o čemu je to brbljala. Vila s vlastitim umom. Vila koja je dozivala svoje stanare i birala tko će u njoj živjeti. Pa, da me to stavilo u kategoriju Lawrencea Durrella, pretpostavljam da bih se trebao osjećati polaskanim.

"Razumijem da je vila već neko vrijeme prazna", rekao sam, pitajući se što to znači o njezinu stanju i skrivenim nedostacima.

"Da", odgovorila je Layla. Osmijeh joj je nakratko sišao s lica. Bilo je stanara koji su dolazili i odlazili. Onaj koji je ovdje bio najduže nakon Lawrencea bio je simpatičan Australac — zvao se Taylor. Bio je sličan tebi. Vila ga je čekala, ali se nije vratio. Mislim da se umorilo od čekanja i da ste zato ovdje. Da, mislim da je ovo baš kako treba."

"Kažete da je otišao?"

"Da, kada su Turci došli 1974., uplašio se zajedno sa svim Grcima i strancima i otišao je preko planine u Nikoziju i od tada ga nisam vidio." Layla je uzdahnula i sjela na stolicu preko puta mene. "Da sam mu bar mogao reći. Bio je siguran. Ne bi mu Turci naudili. Ja bih se za to pobrinuo. Od tada je kuća tako tužna. On je oživio vilu, kao i ja. znaj da hoćeš."

Nakon kratke rasprave o pojedinostima i utvrđivanja da je vila Bellapais već očišćena za moje stanovanje, ustao sam i zatražio ključeve i upute do vile.

"Oh, moj sin, Baris, poći će gore s tobom da ti pokaže put", rekla je Layla. A onda je podigla glas prema kući, a njezina zapovijed da se pojavi njegov sin stvorila je mladića od devetnaest ili dvadeset godina koji je bio jedan od najljepših mladića koje sam ikada vidio. Bio je tamne puti i imao je crnu, kovrčavu kosu, ali oči na njegovom fino isklesanom licu bile su ono što je privuklo i zadržalo moju pozornost. Bile su nebesko plave. Bio je srednje visine i imao je gipku, ali žilavu ​​građu kojoj bi trebalo više vremena nego većini turskih muškaraca da postane gruba - ili sam se barem nadao da će to biti slučaj, jer je bio pravi srcolomac. Rađao se kao i njegova majka, ali nije bilo sumnje da mu je otac bio turskog podrijetla.

"Planirao sam ostati vikend u vili i ne vratiti se u Kyreniju, gospođice Irgun", rekao sam Layli. I rekla sam to s velikim žaljenjem jer sam jedva čekala da budem nasamo s njegovim lijepim mladićem. "Dakle, možda bi bilo najbolje da mi samo daš upute do vile ili će tvoj Baris ostati zarobljen na planini bez prijevoza kući."

"To nije problem", rekla je Layla. "Može sići sa svojim rođacima koji žive tamo gore, ali koji će ujutro doći ovamo raditi."

Moj mali mercedes kabriolet djelovao je klaustrofobično dok je grabio na prvoj uzbrdici iznad Kyrenia i prema Bellapaisu. Sjedila sam gotovo bokom uz bok s mladićem za kojim sam već žudjela, a šator na mojim hlačama vjerojatno je signalizirao moje zanimanje. Ne, ne vjerojatno. Očito, s obzirom na ono što mi je Bariš rekao bez imalo srama.

"Moja majka misli da si sličan onom čovjeku, Tayloru, koji je živio u vili prije nekoliko godina."

"Da, tako je rekla", odgovorio sam. – Nemam pojma zašto je to rekla.

- Taj gospodin Taylor dopušta muškarcima da vode ljubav s njim - rekao je Baris važno. “Bilo je dobro poznato u cijelom kraju, a on je bio zgodan i velikodušan muškarac. Muškarci su hrlili k njemu.Bio sam tek dječak kad je on bio ovdje, ali čak sam i ja čuo za Phat assain assain stvari."

Uvukao sam dah i borio se za kontrolu nad kotačem, nešto što sam stvarno trebao imati na ovoj uskoj, prema gore zakrivljenoj jadnoj Moj prvi čep za cestu.

Baris je nastavio kad sam osjetila pritisak njegovog bedra na svoje. "Nisam više dječak, gospodine Henson. Jeste li na taj način poput onog muškarca, Taylor. Dopuštate li muškarcima da vode ljubav s vama?"

Bio sam izgubljen. "Da", rekla sam krotko, a glas mi je bio dovoljno tih da možda, samo možda, ne bi čuo moj odgovor.

Ali Baris je čuo moj odgovor, i kad smo ušli u donji tok Bellapaisa, imao je moju letvu otvorenu i svoju snažnu, žuljevitu ruku na mom bujnom kitu. Kad smo stigli do kuće, odšuljali smo se izravno na terasu na strmini vile, a Baris me skinuo i položio na leđa na ležaljku, raširenih nogu, njegovih zuba koji su mi zabrinjavali bradavice, a njegov muški komad vozio se kući prije nego Mogao sam doći do daha.

Bio je mlad, snažan i muževan i sjebao me do kraja više puta do sumraka. Već su me privlačili mediteranski muškarci, ali ovo je možda bio trenutak u kojem su mi Turci postali fetiš. Vodili su ljubav s takvom slobodnom bujnošću, da sam plakala od radosti sa svakom ejakulacijom.

Kad je hladan vjetar počeo jače i hladnije strujati uz planinsku padinu s Mediterana i preko kamene terase i kad sam mogao vidjeti prvu svjetlucavu zvijezdu kako se pojavljuje na vedrom nebu, gurnuo sam mirno hrčućeg mladića koji je zaspao još uvijek ukopan duboko u meni. Predložio sam mu da nađemo glavnu spavaću sobu, a on se omamljen probudio i rekao da će me razgledati kućom, a zatim će mi ponovno dati osam tvrdih, debelih inča na jakom bračnom krevetu.

Tek tada sam shvatio da je njegova majka Layla sigurno znala gdje će njezin sin provesti noć.

Nakon toga sam se povukao u svoje planinsko sklonište Bellapais kad god sam mogao.I, s Barisom koji je izgladio put, proširio sam svoj krug muških poslužitelja sve dok moji dani i noći u vili Bellapais nisu postali stvar hedonističke navike.

Ahh, ti dani spuštanja na trg nakon ručka i sjedenja okolo gledajući lokalne ciparske Turke i puštajući ih da me promatraju dok nisam dobila onaj pogled od jednog koji mi se sviđao i odvela ga u svoju vilu koju je unajmio Lawrence Durrell i pustila ga žustro, radosno i bučno razbijam mozak na ležaljci pod suncem na terasi s pogledom na Mediteran.

A onda natrag do trga u sumrak nakon večere s onim bajkovitim svjetlima u stablima maslina oko ruba kamene terase kafića, i, u tom mekom svjetlu i cvrkutavom smijehu mediteranskih muškaraca i pramenovima jakog turskog duhana koji lebde uvispromatrajući i promatrajući me sve dok nisam dobila određeni pogled od jednog koji mi se sviđao i odvela ga natrag u vilu i pustila da me jebe dugim, sporim, širokim potezima na terasi pod zvijezdama.

I možda, ako je stvarno, stvarno lijep i majstorski, odvesti ga natrag u moj krevet na noć sna prekinutu kratkim razdobljima bezobzirne požude, probuditi se uz osjećaj vrućeg žarača u mojoj rupi i šaptajući šapat za dopuštenje na moje uho i izvijena leđa da prihvate počast pulsirajuće potrebe da budu duboko u meni. Doručkovati na terasi kraj malog bazena, a zatim ga povući u bazen i omotati svoje noge oko njegova struka i pustiti da uskovitlana voda ublaži ritmiku ulaska i izlaska dok sam zabacivala glavu unatrag i gledala kako se jutarnje mediteransko svjetlo filtrira kroz grane koje uzdišu maslina i razmišljao o poslijeručkovom posjetu kafiću na trgu, već procjenjujući na koje ću oči danas odgovoriti.

Mjeseci su prolazili i moja je potreba postala ovisnost. A ponekad bih sa sobom u vilu morao dovesti više od jednog muškarca. Ponekad sam imao svrbež koji je zahtijevao više od jednog češanja.Kad sam se odmarao prije odlaska na seoski trg, ponovno sam čitao Durrellov Aleksandrijski kvartet dok sam bio ispružen ispred kamina na lođi s pogledom na Sredozemno more daleko dolje i polako, ali sigurno postajao svjestan skrivene senzualnosti djela. I pitao sam se vidim li to zbog svojih novih uvida u Durrellovo remek-djelo ili zbog onoga što me vila nagovarala da vidim u njoj - ili zbog stalnog toka muževnih mladića kroz moj život.

Bilo je to u jesen, još uvijek ljetno tijekom dana na Cipru, ali mekše i sve svježije navečer. Bilo je kasno te večeri, a činilo se da nitko od mlađih Turaka nije bio u kafiću na trgu. Prošla je ponoć i mislio sam da ću ovu noć spavati sam gore u iznajmljenoj vili. Samo su stariji, grizli muškarci sjedili uokolo i pili svoj Ouzo i pušili svoje lule i turske cigarete i upućivali mi one sumnjičave poglede. Znali su zašto sam bio na odmoru u Bellapaisu. Znali su što se događa u mojoj unajmljenoj vili uz vijugavu popločanu ulicu od trga. Zatvorili su oči na to jer sam bio Amerikanac i imao sam novca za dati - i zato što se to tamo događalo i prije. Također su zatvorili oči na to jer se to toleriralo - i gotovo očekivalo - od ljudi s Mediterana, još od starih Grka. Njihova je povijest tolerirala odnose između muškaraca, kao i — čak i usporedne — odnose između muškaraca i žena. I sve dok je čovjek bio onaj koji daje, kontrolira, a ne spremnik, ništa se o tome nije razmišljalo. Muškarci su imali potrebe za oslobađanjem; to ih nije učinilo Mladić liže dupe muškarcima što su uzeli još jednog čovjeka u lokalnom načinu razmišljanja - a pogotovo ne čovjeka koji nije iz njihova sela.

Umorio sam se od lova i istresao sam novčiće na stol.Dok sam ustao, Sami, vlasnik trgovine, prošao je pored mene i šaptom me upozorio da su se mlađi muškarci upravo vratili s nogometne utakmice, gdje je lokalna momčad Kyrenia izgubila od najvećeg rivala momčadi Salamis. Užurbanim, odsječnim riječima prošaputao je da su sada u unutarnjem dvorištu kavane i da naručuju rakiju uz vino kojim su se zalijevali na utakmici.

Bilo ih je šest, rekao je, iu svima osim dvojice koje je naveo uživao sam u dvorištu svoje vile tijekom ovog trodnevnog posjeta vikendom. Rekao je da su bili zločesti i da je jedan spomenuo drugima da sam u kafiću, a on je dao određene "sugestije". Sami je mislio da bih trebao otići kroz sjeverni izlaz i skrenuti do svoje ulice koja vodi na planinu na zapadnom izlazu. Pomislio sam na šest muškaraca. Uživao sam u četvorici koji su me već pojebali i žudio sam za ostalo dvoje, koji su najveći, najzgodniji i mačo od svih.

Na Samijevo iznenađenje, ustao sam i krenuo ravno prema zapadnom izlazu, a put je išao pored ulaza u unutarnje dvorište. Nisam uspio proći kroz ulaz. U prolazu su iz mraka izašle snažne ruke i povukle me u unutarnje dvorište. Odjeća mi je strgnuta s tijela. Ja sam se polovično obranio i dobio sam jak šamar po licu zbog truda i pao na leđa na drveni stol kafića.

Pokušao sam ustati, ali ponovno sam bio udaren i pao sam na stol. Ruke su me hvatale posvuda. Uporne, mahnite ruke. Čuo se pijani smijeh i podrugljivi razgovor na nejasnom turskom pomiješanom s malo engleskog. Djevojka se obuci sam čuo kako se riječi "jebote" i "slatka rupa" pojavljuju uvijek iznova, uvijek nailazeći na grohotan smijeh i prijeteće tonove užurbanog, krišom šaputanja. Po žamoru sam zaključio da su se svađali među sobom, ali da su prevladala dva veća čovjeka, oni koji me još nisu okusili.Ostala četvorica smjestila su se uz moje udove, držeći me dolje i ispruživši me u žrtveni X. Rakiju su mi polijevali po tijelu, a najveći od Turaka uzeo je puna usta iz boce, posesivno mi se podsmijehnuo i umočio svoj glavu ispod trbuha, između nogu, i osjetio sam peckajuću vlagu alkohola koji je ispljunut u moj kanal, zaustavljen da ne pobjegne odande stezanjem usana i pretraživanjem jezika. Tada sam imala muške usne i zube po cijelom tijelu, jezikom sam grickala sloj rakije, mesa i svojih bradavica i usta.

Moje je uzbuđenje dosezalo nove visine; sama neizvjesnost i prijetnja situacije bila mi je uzbudljiva. Drhtao sam od iščekivanja.

Drugi modrica koji me još nije poznavao bio je iznad moje glave, koja je sada pala preko kraja stola, u dobroj poziciji da se prisjedne do mene i gurne mi veći kurac od one četvorice koji su me već pojebali pokraj usana. Ispunio me i počeo me pumpati tamo baš kad se najveći kurac od svih zabio u moj kanal i odvratio mi misli od svih ostalih napada svojim bijesom i punjenjem.

Ispljunuo sam kurac drugog tek toliko da ga zamolim, ne zbog svog straha i neposlušnosti, već zbog svoje želje da alkoholom natopljeni osjećaj uzimanja svojih napadača zadržim u oštroj oštrici.

"Upomoć, upomoć. On me tjera. Oh, on je takoooo velik. Ne, ne, Arghhhh. Molim te, daj mi vremena. Molim te, pusti me. Ne, ne, cijepaš me. Ahhhhhhhhh. Ohhhhhh. Upomoć. Upomoć mi." Drugi debeli prsti pridružili su se ogromnom alatu koji je radio u meni.

"O Bože, ne i one. Ne, ne, ne to. Ohhhhhhh. Moannnnnn. Upomoć. Upomoć mi. Whimmmmperr." Vikala sam u pomoć, tjerajući svoje napadače do bijesa, i sigurna sam da su nas mogli čuti drugi muškarci u vanjskom dvorištu. Ali jedini odgovor bio je da je netko uključio radio na kojem je žena oplakivala neku tursku pjesmu kako joj je njezin muškarac učinio nešto loše, što se pretvorilo u njezinu odlučnost da mu se vrati.

Podigao sam glavu kad se modrica koja me jebala u lice zaustavila na znak da dođe na red u moj kanal, i vidio sam Samija, vlasnika kafića kako stoji u sjeni ulaza u unutarnje dvorište. Zvao sam ga za pomoć, zadržavajući svoju ulogu u ovom otimanju, znajući da on više ne može intervenirati, ali on je ostao stajati. Dok se najveći kurac izvlačio iz mene i imao sam dva ili više prstiju koji su kopali u meni, mogao sam se usredotočiti na Samija, koji je izvukao kurac iz hlača i povlačio ga dok je gledao kako me pijani uzimaju, razdragani, razočarani ljubitelji izgubljene nogometne utakmice.

Kriknuo sam kad je drugi penis bio zaboden u mene, brzo pumpajući lubrikant sperme koju je ostavio prvi. Mora da je postojao strah da će moji krici otići izvan dvorišta čak i uz zapomaganje turske pjevačice na radiju, jer su me opet grubo udarili po licu, a prije nego što sam došao do daha, mala zastavica poraženog tima bio mi je stavljen u usta da mi zapuši usta.

Nakon što se drugi napadač brzo iskrcao u meni, grubo sam se okrenuo na trbuh i poslužio sam četvoricu preostalih pijanih Turaka, njih dvojicu zajedno u ševi od koje sam se zavrtjeo. Dok sam se polako onesvijestio, onaj koji me je prvi uzeo počeo je svoju drugu ševu. Imao je zarivenu šaku u moju kosu, povlačeći moju glavu unazad prema sebi, s mojim leđima izvijenim u punoj ekstenziji, dok su mi dvojica još uvijek držala ruke izvan mog tijela. Mrmljao je fraze i stalno ponavljao "jebi Salaminu" iznova i iznova.

Bilo je svijetlo kad sam se probudio. Soba je bila čudna, ali kroz francuska vrata mogao sam vidjeti ono što je moralo biti unutarnje dvorište kafića. Sami je sjedio pokraj mene na jednom, grubom drvenom krevetu s Mala rachel maca madracem punjenim paperjem na kojem sam se odmarao. Mišići su mi se činili kao da sam istrčao maraton i glava mi je pulsirala, ali inače sam se osjećao mirno i sito.Sami mi se tihim šapatom ispričavao dok me krpom gladio po čelu. I dalje sam bio gol i bio sam siguran da je odjeća koju sam nosio u kafiću sada samo krpe.

Zamolio sam za vodu, i tek tada, dok sam pokušavao dohvatiti je, otkrio sam da su mi oba zapešća labavo vezana kožnim remenima za stupove kreveta. Sami mi je podignuo glavu do šalice s vodom, a ja sam pljuštala dok sam je pila. Čim sam prestao davati od vode, počeo sam da pitam zašto sam vezan.

Ali Sami je samo nastavio izgledati potreseno i šaputati isprike. Zatim je ustao i skinuo svoje hlače, i vidjela sam da je tvrd poput stijene i nevjerojatnih proporcija.