Tvrde bradavice trudne

Bobby je trebao spoj za Monster Mash Ball u House of Blue Lights. Sigurno je netko htio biti Bobbyjeva cura!

Prvo je probao Gloriju. "Želim ti dati svoju ljubav. Dolje unutra, dušo, trebaš to!"

Gloria ga je udarila po licu, dovoljno jako da ga ubode. "Gubite se, gospodine, ne valjate!"

Zatim je probao Peggy Sue. "Želim ti dati svaki centimetar svoje ljubavi!" izjavio je.

Peggy Sue ga je gurnula u zid i vrišteći potrčala niz hodnik.

Zatim je Bobby prišao Layli. Bila je crnokosa ljepotica s velikim tamnim očima. "Draga, nećeš li mi olakšati zabrinuti um?"

Izgledao je nekako lijepo, pa je Layla rekla da bi mogla riskirati. "Želim te držati za ruku", izjavila je s osmijehom. "Pođi sa mnom. Odvedi me do rijeke!" Dok ju je uzeo za ruku i prelazili su preko prljave stare rijeke koja je tekla u noć, ona je objasnila: "Ja sam novo dijete u gradu, ali da, mislim da ste me već vidjeli. Bilo je to te subote u park. Mislim da je bio 4. srpnja."

"Ha", rekao je Bobby. "Mora da je bilo moje poslijepodne iz moje bijele sobe, s crnim zastorima. Bio sam tamo zatvoren neko vrijeme."

"Gdje je to bilo?"

"Hotel Heartbreak. Poslali su me tamo gore nakon što sam izgubio svoju Honey. Gospod mi ju je uzeo, znaš."

"Ushićenje?!" upita Layla, očiju raširenih poput tanjurića.

"O, ne", ispravi ga Bobby. "Bili smo na spoju u tatinom autu, i on se zaustavio na tračnicama. Izašli smo u redu, ali ona se morala vratiti po moj razredni prsten. Od svih gluposti. ah, ali nije u redu govoriti loše mrtvih. Osim toga, završio sam s tom ženom jer mi nije mogla pomoći s mojim umom."

"Nije ni čudo što su te poslali u hotel Heartbreak", rekla je Layla. "Kada si izašao, Bobby?"

"Ti zapravo nikad ne izađeš", rekao joj je. "Možeš se odjaviti kad god želiš, ali nikad ne možeš otići."

Prošetali su do prljavog starog dijela grada, gdje je sunce odbijalo sjati."Ljudi me omalovažavaju jer je to dio grada u kojem sam rođen", objasnio je dok su zajedno sjedili na klupi s pogledom na rijeku. "Ali ja volim tu prljavu vodu!"

Layla je preko rijeke gledala u izgorjeli omotač zgrade na drugoj obali, odmah preko mosta preko uzburkane vode. – Teška su vremena došla u tvoj rodni grad, ha?

"Pa, svi smo dolazili ovamo plesati. Te djevojke iz tvornice, riskirale bi. Ali sve su odlučile poprijeko pogledati na dan kada je glazba umrla!"

"Glazba nikad nije prestala!" uzvratila je Layla.

"Jeste preko rijeke, dolje kod Twist and Shouta", rekao je Bobby. "Nekada si mogao reći 'dođi plesati', a nečija sestra je to uvijek činila. Upravo tamo. Pa, mogao si ga ljuljati, mogao si ga kotrljati, mogao si gaziti i mogao si ga šetati u skoku. Kad bi samo oni" Kad bih opet imao te plesove, znao bih gdje te pronaći i sve svoje prijatelje!"

"Što se dogodilo?" upita Layla.

"Oh, neki glupan sa signalnom puškom spalio je mjesto do temelja."

"Nije li to šteta", razmišljala je Layla.

"Sljedeći dan kad smo se vozili ovim gradom, policajci su nas također ganjali. Ali nismo zapalili vatru!"

"Pa, hej, kome treba glazba?" Layla je upitala: "Volim plesati na mjesečini. Sretna sam što mogu samo plesati s tobom!" Uzela ga je u naručje i zavrtjela u travi.

"Opa, oprezno!" rekao je Bobby. "Nemoj stajati po mojim plavim antilop cipelama!"

"Oh, ti ionako ne znaš plesati", rekla je Layla. "Kako god. Nema veze."

"Nemoj mi tako", reče Bobby, sada nježnije. "Hajde, znam jedno mjesto odmah preko brda, dolje na uglu u predvorju hotela Commodore. Što kažeš na nešto za popiti?"

"Alicein restoran?" upita Layla.

"Tamo možeš dobiti što god želiš", potvrdi Bobby.

"Dušo dijete, sumnjam", odgovorila je Layla. "Ne možete uvijek dobiti ono što želite."

"Oh, ne brini, dušo", rekao je Bobby. "Mislim, skoro je subota navečer. Živimo za danas. Sada, što ti je zadovoljstvo. Malo crnog, crnog vina, možda?"

"Radije bih malo zalogaj džina", rekla je Layla. "Ali čini se da nitko ovdje ne zna moju marku. Pamuk. Shvaćate?"

"Shvaćam", rekao je Bobby, držeći joj vrata. "Ali nikad nisam čuo za to."

"Rekao sam ti, nitko ovdje nije."

"Idi pitaj Elegantne gole dame, savjetovao ju je Bobby. "Mislim da će ona znati."

Ali Layla nije trebala ići pitati Alice, jer se pojavila uz njih kao čarolijom. "Večer, ljudi", rekla je. "Čime Vas mogu uslužiti?"

"Popit ću viski na ledu i promijeniti dolar za džuboks", rekao je Bobby.

"A ja bih Cotton Gin ako ga imaš?" upita Layla.

"Oprosti", rekla je Alice. – Takvog duha ovdje nismo imali od 1969. godine.

Layla je pristala na čašu šampanjca, E-mail o sklapanju brakova ukrajinskih nevjesta Aliceino uvjeravanje da ima okus poput Coca Cole. "Zašto jednostavno ne slušaš radio?" upitala je kad je Bobby uzeo kusur i krenuo prema džuboksu.

"Volim taj stari rokenrol", objasnio je.

Bilo je šest i trideset, a nitko nije znao da je ona tu. Ubrzo su se držali za ruke, kovali svakakve planove, dok je džuboks svirao njihove omiljene pjesme. Piće je teklo poput vode, a Layla je otkrila da se u njegovim očima vidi izraz ljubavi. Nije prošlo dugo prije nego što se soba zavrtjela, poput ploče, a Bobby se nagnuo za poljubac.

"Stani!" rekla je Layla. "Prije nego što nastavimo, moram znati odmah. Hoćeš li me i dalje voljeti sutra?"

"Ljubav?!" rekao je Bobby. "Gospodine gore. Sad me pokušavaš prevariti u ljubavi?"

"Prevariti te?!" zahtijevala je Layla. "Slušaj, Bobby, ti me ne posjeduješ. Misliš da me možeš voljeti i ostaviti me da umrem?"

"Hej, ne tražim ništa osim dobrog provoda!" pobunio se Bobby. "Želiš od mene napraviti mučenika. To nisam ja, dušo. Rođen sam kao lutalica."

"A ja sam mislila da imaš zlatno srce", gunđala je Layla. "Izgledaš kao anđeo, pričaš kao Pregledi seks snimaka slavnih, ali."

"Hej, dva od tri nisu loša!" rekao je Bobby. "Osim toga, imamo večeras!"

Layla je pozvala na još jedno piće. Konobar je donio pladanj.

Svakog piva izgledala je sve bolje, a Bobbyju je novac tekao kao vino. Ali kada je ugledao vukodlaka s kineskim jelovnikom u ruci, došlo je vrijeme da ode. Bilo je vrijeme za odlazak, ali Bobby je zapeo. Uplašio se da ne padne sa stolice. "Ne mogu se pomaknuti!" On je rekao. "Svi su mi prsti u čvoru!"

"Začarala sam te", objasni Layla. "Ali ono što vas zbunjuje je samo priroda moje igre."

"Oslobodi me, zašto ne bi, dušo?" Bobby je uzviknuo.

"Ne tako brzo", rekla je Layla. "Želim večeras spavati s tobom u pustinji, s milijardom zvijezda posvuda!"

"Prekrasno", rekao je Bobby. "Ako me pustiš gore -- dosta mi je. -- onda možemo uzeti moj mali deuce coupe."

"Imaš dvojku?"

“Više to ne zovem tako, jer su ljudi uvijek mislili da govorim 'tuš'”, objasnio je Bobby.

"Da, pa, ovo nije ljetna večer", rekla je Layla. "Listopad je. I svo je lišće razgolićeno od onoga što nosi. Što me briga?"

"Nije te briga za mene", ogorčeno je primijetio Bobby. "Oslobodi moje srce!"

"Ne prije nego što stavim još jedan zarez u kutijicu za ruž." Ali oslobodila ga je svojim nevidljivim dodirom i krenuli su.

Bobbyjev mali deuce coupe bio je zaustavljen -- motor je bio mrtav -- pa je Bobby dobio drugu ideju. "Idemo prošetati pokraj trgovine slatkišima", rekao je.

"Nema potrebe", uzvratila je Layla. "Dušo, sladak sam koliko itko može biti." Uzela ga je za ruku. "Hajde, idemo u nikad-nikad zemlju."

"Ili u Kuću plavih svjetala, svejedno", reče Bobby. "Sva sam se dotjerala za ples."

Ruku pod ruku šetali su noću, ali se nikad nisu upoznali. Kuća se ljuljala, ali Layla je radije prošla pokraj nje. Bobby nije. "Blizu Tvrde bradavice trudne ponoć", primijetio je gledajući u cijelo noćno nebo. "Nešto zlo vreba iz mraka ispod mjesečine."

"Ne." Layla ih je zagrlila i oni su pali na tlo. "Mislim da smo sada sami!"

"Možeš me voljeti večeras ako želiš", upozorio je Bobby. "Ali ujutro se pobrini da te nema!"

"Ali zašto?" zahtijevala je Layla. "Pjevat ćemo na suncu!"

"Kakvo sunce. Završit ću hodajući po hladnoj studenoj kiši!"

"Zaboravi na sutra", izjavila je Layla. "Večeras pripadaš meni."

"Oh, vrlo dobro", rekao je Bobby. "Zatvori oči i poljubit ću te."

"Sutra ćeš mi nedostajati!" Layla se ponovno pridružila.

"Tako mi je hladno", požalio se Bobby. "Pusti me u tvoj -"

"Zašuti i poljubi me!" prekinula ga je Layla. Već je odlučila, zelena trava iza stadiona ionako je puno bolja od pustinje.

"To su samo riječi", primijeti Bobby između poljubaca.

"Želim više od riječi!" šapnula mu je Layla na uho.

"Da, pa, samo omotaj noge 'oko ovih baršunastih naplataka, i zaveži ruke 'preko mojih motora!"

Rekavši to, Layla je raširila krila i pustila ga da uđe unutra.

Naoblačilo se i počela je padati kiša. "Oh, opet pada kiša", progunđa Bobby, ustane i uhvati je za ruku. "Hajde, možemo do mog auta."

"Dvojka. Nije htjela upaliti!"

"Moj drugi auto. Proizveden je u Detroitu."

Bilo je smijeha na kiši dok su pronalazili put do parkirališta stadiona. "Sve što želim je voditi ljubav s tobom!" doviknula je Layla.

"Možemo voditi ljubav u mom Chevy kombiju."

– I to mi je sasvim u redu!

Uskoro su bile tople, ali ne i suhe. Tresla ga je cijelu noć, a on je zaspao pijan s dvostrukom dozom ljubavi svoje bebe.

Ujutro su mu kazne za parkiranje bile poput muha nalijepljenih na vjetrobran. I to nije bilo najgore od svega. »Otišla je«, rekao je dok je sjedao u stražnji dio kombija. "Bolje da naučim kako se s time suočiti!"

Ali ni to nije bilo najgore. Dok je žurno oblačio svoju odjeću, Bobby je shvatio da mu je ukrala plave cipele od brušene kože. "Dovraga," progunđao je, "ZADNJI put kad sam bio Sise i crevo, izgubio sam cipele!" Upalio je kombi i projurio njime kroz dio grada gdje se ne zaustavlja kad prođeš kroz crveno. Bobby je prošao kroz crveno i nije stao, a ubrzo je iza sebe začuo zavijanje sirene.Trebalo je znati u ovom susjedstvu, pomislio je - policija i lopovi, na ulici!

Bobby je opsovao ispod glasa. Nije mu trebala policija na leđima, jer se prije borio protiv zakona i zakon je pobijedio. "Gospodine državni policajac, molim vas, nemojte me zaustavljati!" šapnuo je, a začudo, policajac nije. Zahvalivši svojim sretnim zvijezdama, Bobby se vratio promatranju izlaska sunca, autoceste, automobila i kamiona i neposlušnog vjetra koji kao da je tražio njegove oči boje ebanovine.

Neka čudna sila povukla ga je na groblje. Stigao je tamo točno na vrijeme da vidi Annie kako odlazi. "Annie, jesi li dobro?" upitao.

"Dobro", rekla je. "Radila sam u smjeni na groblju, znaš", rekla je i otišla sigurna kao i jučer.

Bobby je pogledao u more i kao da je rekao: "Uzeo sam ti tvoju Laylu!" Zatim je pogledao i ugledao svoje cipele od plave antilop kože kako leže na njezinu grobu. I isprva se bojao. Bio je skamenjen.

Ali onda je pročitao natpis na njezinoj nadgrobnoj ploči. "Zamijenio sam sve svoje sutrašnje dane za jedno jedino jučer, držeći Bobbyjevo tijelo uz svoje."

"Moram zapamtiti da je to lijepo sjećanje", pomislio je, brišući prljavštinu s ruku dok je odlazio od groba. "Čudne se stvari događaju na ovom svijetu."