Ideje za božićne liste za tinejdžerke

Ova priča je djelo fikcije. Svaka sličnost sa stvarnom osobom ili institucijom je slučajna i nenamjerna. Ovo je nastavak moje prethodne priče "Dobrodošli u St. George" i čitanje te priče pomoći će staviti ovu priču u kontekst.

_________________________________________________________________

Dogodile su se promjene na našem otoku. Najrazornija promjena za mene bila je to što je Sara otišla. Otac joj je godinu dana ranije doživio teški moždani udar. Otišla je u San Diego brinuti se za njega i "pala" (njena riječ) na vođenje obiteljskog posla s nekretninama. Povremeno smo razgovarali telefonom i Sara me uvjeravala da će se, na kraju, vratiti u St. George. Nakon nekih devet mjeseci shvatio sam da se to neće dogoditi. Kuća i moj život bili su vrlo prazni bez nje.

Stacy Maxwell je prvi put došla na otok kada je otac njezine prijateljice s fakulteta Joanne Long kupio kuću nedaleko od naše na zapadnoj strani otoka. Stacy, Joanne i njihovi prijatelji koristili su kuću prije Arta Longa. Sara je potaknula vezu između Stacy i mene i ona i Stacy uspostavile su vezu. Stacy se nekoliko puta sama vraćala na otok dok je bila na pravnom fakultetu. Nas troje smo jedno drugom priuštili puno zadovoljstva. Kolateralna korist bila je to što je Stacy bila uspješan mornar. Kupio sam jedrilicu nedugo nakon preseljenja u St. George, ali nisam bio ni blizu Stacyne razine. Od Stacy sam naučio mnogo o jedrenju, ali i o drugim stvarima. Nažalost, Stacy nije bila kandidatkinja da popuni prazninu koju je ostavila Sara. Stacy je sad naporno radila na izgradnji pravne karijere.

Druge prijateljice Joanne i Stacy koje su došle u St. George sada su započinjale Ideje za božićne liste za tinejdžerke karijere, tako da ni njih više nisam viđao. Gretchen i Beth, naše susjede s druge strane ceste, napustile su otok kad je Beth dijagnosticiran rak. Iako je St. George imao mnogo sjajnih stvari, vrsta sofisticirane medicinske skrbi koja je Beth bila potrebna nije bila među njima.Jedina pozitivna promjena bila je ta što je Art Long, Joannein tata, počeo često koristiti svoju kuću odmah uzbrdo od moje. Art je bio dobar momak i postali smo prijatelji.

Imao sam puno sreće u svojoj praksi i došao sam u St. George s dovoljno novca da mi nije bilo potrebno raditi. I dalje sam zaradio lijep iznos svake godine od pasivnih ulaganja. To je bilo sjajno dok smo Sara i ja bili zajedno jer je to značilo da imamo vremena i resursa da radimo što god želimo. Bio je to mješoviti blagoslov nakon što je Sara otišla jer sam imao puno vremena, ali ništa za raditi.

Volontirao sam kao član posade jednog spasilačkog/patrolnog broda St. George. George je kupio motorni čamac za spašavanje od 47 stopa od Obalne straže SAD-a. Čamcem je upravljao član St. George Public Safety Service, vladine agencije koja se bavi carinom i imigracijom, provedbom zakona i odgovorom na hitne slučajeve. Međutim, PSS nije bio u mogućnosti osigurati punu profesionalnu posadu za čamac za spašavanje. Slijedom toga, nekoliko nas koji smo imali neke mornarske sposobnosti dobrovoljno se javilo da služimo kao tri člana posade. Bilo je oko 20 volontera posade koji su služili pod jednim od tri profesionalna kapetana u rotaciji. Obično smo svaki dežurali jedan tjedan mjesečno.

Jedan od mojih tjedana dežurstva poklopio se s jakom olujom na Atlantiku. Iako nije bilo predviđeno da oluja pogodi St. George, dobili bismo jak vjetar i vrlo nemirno more. Zbog povećanog rizika, volonteri koji su dežurali taj tjedan oluju su proveli u vojarni PSS-a u luci u Chamberlainu, samo nekoliko metara od broda ako nam zatreba.

Naša profesionalna kapetanica tijekom oluje bila je zapovjednica PSS marinaca Antoinette Wilts, poznatija kao "kapetan Toni". Kapetan Toni je po meni bio najbolji od tri kapetana. Bila je izvanredan rukovatelj čamcem s izvrsnom prosudbom i hrabrošću, ali s njom je također bilo lako raditi i slušala je nas volontere amatere. Zauzvrat, mi volonteri smo se razbili dok je kapetan Toni bio na čelu.Tijekom te oluje, drugu posadu činili su Bob Heddrick, koji je inače bio kapetan turističkog broda oko otoka, i Steffi Williams, koja je bila Hardcore scene mainstream filmova sestra u otočkoj klinici. Bob i Steffi bili su dobri ljudi.

Svi su imali dosta unaprijed upozorenja o oluji. Slijedom toga, nisam očekivao da ćemo biti prozvani. Zasigurno, jedina plovila vani bila bi vrlo velika komercijalna plovila koja su obično radila dovoljno daleko od obale da budu izvan našeg dometa. U nedostatku očajničke nužde, sve probleme s tim plovilima rješavale bi bolje opremljene i potpuno profesionalne službe na obližnjim otocima. Očekivao sam da ću oluju dočekati u vojarni PSS-a.

Moja su očekivanja bila pogrešna. Dobili smo poziv dok je središte oluje bilo najbliže Svetom Jurju. Privatna jedrilica trebala je pomoć oko osam milja istočno od otoka. Kapetan Toni, Steffi, Bob i ja brzo smo obukli prsluke za spašavanje. U skladu s obaveznim zakonima o golotinji St. Georgea, Goth girl maca i cipele na palubi bili su najviše što smo ikada nosili. To je bilo jednako dobro jer je kiša padala kao gotovo čvrsti sloj vode. Mala dodatna prednost bila je ta što je Steffi imala lijepo dupe.

Brzo smo krenuli, ali izvan luke je bilo jako teško. Dok je čamac mogao ići vrlo brzo, mi smo sporo napredovali protiv valova i vode. Imali smo kratki radio kontakt sa ženom na jedrilici, ali smo ga izgubili. Kapetan Toni krenuo je prema zadnjoj poznatoj poziciji jedrilice. Budući da nas je vrijeme stalno tjeralo s kursa, trebalo nam je gotovo dva sata da stignemo do mjesta gdje smo mislili da bi jedrilica trebala biti. Problem je bio u tome što, s vremenskim uvjetima i mrakom (bilo je oko 1:30 ujutro kada smo stigli na posljednju prijavljenu lokaciju jedrilice) nismo mogli vidjeti više od nekoliko metara od broda. Reflektor je bio beskoristan. Kapetan Toni više puta je uključivao sirenu čamca za spašavanje u nadi da će ljudi na jedrilici čuti signalnu raketu ili učiniti nešto da nam pomognu pronaći ih.

Napokon smo pukom srećom pronašli jedrilicu. Skoro smo ga pregazili. Kapetan Tinejdžeri nauke uparuju sredinu morao se snažno okrenuti kako bi izbjegao udarac, a zatim nas je pažljivo vratio uz bok. Dvije su žene stajale na palubi koja je bila preplavljena vodom. Nije bilo jarbola na vidiku. Tek kad smo bili udaljeni oko dva metra, shvatio sam da su žene cijelo vrijeme vikale.

Popravili smo uže za prsluk za spašavanje i ja sam preskočio bok. Doplivao sam do jedrilice i privezao prsluk oko mlađe žene. Bob ju je namotao na kratkoj udaljenosti kroz valove do čamca za spašavanje. Savršeno tempirajući nalete vjetra, Bob mi je dobacio prsluk i ponovili smo postupak sa starijom ženom. Upravo sam htio napustiti jedrilicu kad se na palubi pojavio čovjek. Nemam pojma gdje je bio, ali mahnula sam Bobu da baci prsluk i vrati se. Za razliku od žena, muškarac je djelovao neprijateljski, ali sam mu stavio prsluk i Bob ga je namotao na čamac za spašavanje. Malo sam riskirao tako što sam se slobodno otplivao natrag do čamca za spašavanje.

Naš čamac za spašavanje imao je malo prostora unutar male kabine i ispod palube. Steffi je troje ljudi koje smo spasili odvela unutra dok je obavljala preliminarni liječnički pregled. Srećom, nitko od njih trojice nije stvarno ozlijeđen, iako je čovjek djelovao jako ljutito.

Idući s vjetrom, put natrag bio je mnogo brži od našeg izleta. Saznali smo da smo spasili jednu obitelj. Čovjek, za kojeg sam pretpostavio da je bio u srednjim šezdesetima, bio je Karl Harlow. Spasili smo i njegovu ženu Juliju, za koju sam pretpostavio da je u četrdesetima, i djevojku po imenu Sandy, za koju sam pretpostavio da ima između 18 i 23 godine. Julia nam je rekla da su jedrilicu unajmili u Guadeloupeu. Tada nismo pitali što su mislili Seksualna pomoć za tinejdžere vani po oluji.

Bili smo dvadesetak minuta izvan pristaništa kad je Julia, naizgled uvelike oporavljena od muke, rekla: "Mogu li vas nešto pitati?"

"Naravno", odgovorio sam.

"Zašto nitko od vas ne nosi nikakvu odjeću osim prsluka za spašavanje?" upitala je Julia.

„Mi smo s St.George, služba za javnu sigurnost", odgovorio sam. "Prije nekoliko godina, St. George je donio zakon kojim je golotinja obvezna za sve na otoku u svakom trenutku."

"To je cool", rekla je Sandy.

"Kamo nas vodite?" upitala je Julia.

"U naš dok u luci u Chamberlainu, St. George", odgovorio sam.

"Ovaj, znači li to da moramo ići goli?" upitala je Julia.

Karl, koji do tog trenutka nije rekao ništa, zarežao je "Jebeš to!"

"Ne nužno", odgovorio sam. "Ako se želite kretati po otoku, da, morate biti goli. Međutim, ako želite ostati odjeveni, vlada vodi sklonište u zračnoj luci. Možemo dati kombi PSS-a da vas tamo odveze i možete ostati tamo do možete dobiti let s otoka. Znam da zvuči malo grubo, ali takav je zakon."

"Koliko često postoje letovi?" upitala je Julia.

"Obično," odgovorio sam, "letovi imaju svaki dan; iako su često rasprodani. Ne znam kako će oluja utjecati na zračni promet."

– Što je na Jurjevu. upitala je Sandy.

„Imamo brojne prekrasne plaže koje su divne i kad nije ovako“, odgovorio sam. "Chamberlain ima vrhunsku bescarinsku trgovinu i brojne odlične restorane. Na otoku postoji nekoliko odmarališta s pet zvjezdica i kockarnica u blizini zračne luke."

Upravo tada, Steffi se ubacila: "Samo smo nekoliko minuta od pristaništa. Hoćete li mi, molim vas, javiti želite li ostati odjeveni kako bismo radio vezom mogli unaprijed pozvati kombi koji će vas odvesti do zračne luke?"

"Nitko se ne skida", zarežao je Karl. "Jebeni pogani!" Učinilo mi se da sam vidjela razočaranje na Sandynu licu.

Kapetan Toni doveo nas je do doka nježno kao da je miran dan. Pomogli smo Harlowovima da siđu s broda i uđu u naše barake da pričekaju kombi do zračne luke. U nešto boljem svjetlu vojarne zaključio sam da je Julia Harlow zgodna žena, a da je Sandy granično lijepa. Njihova pripijena mokra odjeća otkrivala je da obje žene imaju vrlo lijepe figure.

Unutar vojarne, kapetan Toni, Steffi, Bob i ja skinuli smo natopljene prsluke za spašavanje. Julia je komentirala: "Iznenađujuće je koliko svi izgledate goli bez tih prsluka."

Sandy je rekla: "Vi dečki imate izvrsne tenove. Živite li svi ovdje?" Sve četvero smo potvrdno kimnuli glavom. "Dakle, nikad ne nosiš odjeću?" pitala je.

"Samo ako iz nekog razloga odemo s otoka", odgovorila je Steffi.

Kapetanica Toni otišla je u svoj ured napisati izvješće. Bob je otišao pratiti radio. Pitao sam: "Želi li netko kavu?" Julia i Sandy su obje rekle: "Da, molim." Karl je samo odmahnuo glavom. Steffi mi je pomogla iznijeti četiri šalice kave.

Dok sam pružao šalice Juliji i Sandy, nepromišljeno sam upitao: "Kako si se našla vani u oluji?" Julia je napravila blagu grimasu i skrenula pogled prema suprugu, a zatim natrag.

Karl je zarežao: "Prokleta vremenska upozorenja uvijek su pretjerana. Kučko je pozvala pomoć kad sam sve imao pod kontrolom." Mislio sam da je Karl u zabludi. Upozorenja na oluju nisu bila pretjerana i ništa nije imao pod kontrolom.

Karl više ništa nije rekao. Sa azijskim ženama, Julia i Sandy bile su vrlo ugodne. Saznao sam da su Harlowovi iz Columbusa, Ohio, gdje je Karl imao građevinsku tvrtku. Julia je bila bankarica dok se tri godine ranije nije udala za Karla. Vaša ruska nevjesta mi a otac, Julijin prvi suprug, ubijen je nekoliko godina prije toga dok je bio raspoređen sa svojom rezervnom jedinicom vojske u Afganistanu. Sandy je bio sveučilišni ronilac na poznatom sveučilištu na srednjem zapadu SAD-a.

Julia, Sandy, Steffi i ja smo se prilično sprijateljile do trenutka kada je stigao kombi da ih odveze u sklonište u zračnoj luci. Prije nego što su otišli, zapisao sam Steffine i svoje brojeve mobitela (St. George je imao i ima vrlo pouzdanu uslugu po cijelom otoku koja je bila kompatibilna sa sjevernoameričkim telefonima) na komadić papira i pružio ga Juliji. “Nadam se da ćeš bez problema stići kamo god ideš,” rekao sam, “ali, ako ti nešto zatreba dok si na St.George, slobodno nazovi gospođu Williams ili mene."

Julia je uzela papirić, pogledom prešla preko mog golog tijela, nasmiješila se Trudni seks besplatno prici rekla, "Hvala Harry. Bilo mi je drago upoznati te."

Sandy je dodala: "Da, hvala vam puno. Žao mi je što ne možemo ostati na St. George." Karl je pljunuo i njih trojica su pošla za službenikom PSS-a do kombija.

Nakon što su otišli, Steffi je rekla: "Kladim se da bi se žene razgolitile i ostale da nije bilo muža."

"Ljudi iz Ohija?" upitao sam retorički. "Sumnjam." Time sam zaboravio Harlowove.

Oluja je tog poslijepodneva prošla i Steffi, Bob i ja otišli smo kući. Vozeći se biciklom od Chamberlaina do svoje kuće, nisam vidio puno štete osim nekoliko udova. Međutim, čuo sam prije nego što sam napustio luku da je istočna strana otoka propatila mnogo gore. Kad sam se uvjerio da se mojoj kući ništa nije dogodilo, popeo sam se na brdo provjeriti gdje je Art. Bila sam sigurna da to očekuje od mene i da će me nazvati da sazna je li pretrpio kakvu štetu.

Kad mi je telefon zazvonio neposredno nakon zalaska sunca, nije zvao Art. Kad sam se javio, čuo sam: "Harry Stone. Ovdje Julia Harlow. Na aerodromu smo, ali je oštećen i kažu nam da bi moglo proći nekoliko dana prije nego ponovno bude otvoren. Uh, pa, uh, Sandy i ja smo razgovarali i složili smo se da želimo izaći iz ovog 'skloništa'."

"Shvatiš. ." počeo sam.

"Da, znam, moramo se skinuti", rekla je Julia.

"Što s tvojim mužem?" Pitao sam.

Tvrdim glasom Julia je rekla: "Karl ostaje ovdje." Napravio sam još jedan pogrešan korak. Čuo sam nešto kao da je Julia duboko udahnula. "Gdje bismo trebali odsjesti?" upitala je normalnijim tonom.

"Poznajem nekoliko upravitelja hotela i odmarališta", rekao sam. "Daj mi svoj broj. Nazvat ću te kad ti nađem mjesto."

Počeo sam zvati prijatelje u hotelima. To je brzo postalo frustrirajuće. Nekoliko većih hotela bilo je, naravno, blizu zračne luke i također su pretrpjeli štetu.Najveći, dio međunarodnog lanca, preselio je svoje goste u druge objekte. Ukratko, na otoku nije bilo slobodnih mjesta.

Nakon otprilike 45 minuta poziva i malo moljakanja, bio sam prisiljen ponovno nazvati Juliju Harlow sa svojim negativnim izvještajem. "Sranje!" rekla je. "Sandy i ja smo imali sve što smo mogli uzeti od ovog takozvanog skloništa. Mi smo ovdje jebeni zatvorenici." Julia je bila prilično uznemirena.

"Pa," rekao sam, "Ovo možda zvuči loše, ali ja imam gostinjsku sobu i ova strana otoka uopće nije pogođena. Slobodno možeš ostati ovdje."

"Bože. Hvala ti", rekla je Julia. "Koja je vaša adresa. Možemo li odavde dobiti taksi?"

"Ne brini za taksi", rekao sam. "Doći ću po tebe. Daj mi oko 45 minuta." Prekinuo sam poziv, izašao iz "kočije" sa stražnjim sjedalom na kojem su dvije osobe mogle sjediti jedno do drugoga i počeo voziti prema zračnoj luci.

Sklonište u zračnoj luci doista je bila ćelija za zadržavanje, iako nije imalo rešetke na prozorima i vratima. Svatko tko se odbio skinuti kad je stigao u St. George držan je ondje dok ga nisu prevezli s otoka. Budući da su gotovo svi dolazili u Sveti Juraj zbog odmora goli, sklonište nije imalo previše koristi. Ta rijetka vremena kada se koristila obično su uključivala ljude, poput Harlowovih, koji su nehotice stigli na St. George.

Sklonište je bila mala zgrada od betonskih blokova na udaljenom uglu zračne luke. Dok sam pedalirao kroz područje zračne luke, iznenadilo me koliko je više štete tamo nastalo nego na mojoj strani otoka. Iako je bila noć, mogao sam vidjeti malu vojsku ljudi kako rade Ženski orgazam milf privremenim svjetlima kako bi očistili pistu i rulne staze kako bi zračna luka ponovno proradila.

Na vratima skloništa morao sam mladoj dami koja je na sebi imala samo PSS kapu i sandale pokazati svoju otočku osobnu iskaznicu koju sam držao u malom držaču za iskaznice oko lijevog zapešća s čičkom. Njezina tamna koža sugerirala je da je bila jedna od manjine ljudi u St.George potječe od izvornih stanovnika otoka. Nakon provjere moje osobne iskaznice, pustila me kroz vanjska vrata u predsoblje. Tamo je mladić odjeven u svoju PSS kapu, sandale i opasač za pištolj otključao druga vrata. Mladić me slijedio u unutrašnju sobu.

Glavna soba u skloništu bila je spartanska. U jednom kutu nalazio se stol i nekoliko stolica, četiri krevetića i hladnjak. Duž jednog zida bila su četiri mala prozora točno ispod stropa. Suprotni zid imao je obična, neoznačena vrata za koja sam pretpostavio da vode u kupaonicu. Iako sam pretpostavio da je sklonište klimatizirano, soba je bila neugodno topla.

Julia i Sandy Harlow, odjevene u odjeću koju su nosile kad smo ih spasili, prišle su mi.

- Puno vam hvala što ste došli - rekla je Julia.

Sandy me brzo zagrlila i kljukala u obraz. "Da, hvala vam puno", rekla je. Vidio sam Karla Harlowa kako sjedi na jednoj od stolica. Samo je zurio u mene.

Uz malo zebnje zbog toga u što se upuštam s tim ljudima, upitao sam "Jesi li spreman za polazak?"

Policajac PSS-a sa mnom pročistio je grlo. "Dame, morate skinuti Story shemale lista svoju odjeću prije nego što vam dopustim da izađete iz ove sobe", rekao je.

"Znamo", odgovorila je Julia. Sagnula se i polako počela skidati cipele. Sandy je, s druge strane, brzo skinula majicu koju je nosila i otkopčala grudnjak. Sandyne grudi, istaknute njezinim preplanulim borama, nisu bile velike, ali su bile proporcionalne njezinom vitkom tijelu. Izgledale su čvrsto, a Sandyne male bradavice izgledale su uspravno. Sandy se sagnula u toplesu i skinula cipele koje je nosila. Uspravila se bez oklijevanja. Njezine su plave oči ispod valovite svijetlosmeđe kose blistale. Nasmiješila se, sagnula se i odvezala gornji dio kratkih hlača. Zakačila je palac za pojas svojih kratkih hlača na svakom boku i gurnula ih i gaćice niz duge noge do gležnjeva. Sandy je izašla iz kratkih hlačica i stajala gola ne trudeći se pokriti se. Izgledala je jako lijepo.

Činilo se da je Sandyno neodlučno skidanje Julije ulilo samopouzdanje. Navukla je majicu preko glave i spustila je na betonski pod. Dok je posegnula iza sebe da otkopča grudnjak, mogao sam vidjeti graške znoja u dolini između njezinih grudi. Trenutak kasnije, Julijine grudi bile su potpuno otkrivene. Julia je imala puno veće grudi od svoje kćeri. Nije iznenađujuće za ženu njezinih godina, Julijine grudi malo su se objesile. Julijine bradavice također su postale tvrde.

Julia je pogledala Sandy, a zatim mene. Primijetio sam da nije gledala svog muža koji je sjedio iza nje. Julia je duboko udahnula, otkopčala kratke hlače i povukla patentni zatvarač. Noseći samo par pamučnih gaćica, mogao sam vidjeti da su Julijini bokovi širi od Sandynih. Julijine su noge bile kraće, a bedra veća od kćerinih. Ipak, Julia Harlow bila je vrlo privlačna žena.

Julia je još jednom duboko udahnula. Uhvatila je pojas svojih gaćica na svakom boku i skinula ih, savijajući se naprijed dok je gurala gaćice niz bedra i listove. Kad su joj gaćice stigle do poda, Julia se uspravila i napravila korak unatrag. "Jesmo li dobro?" upitala je svoju kćer.

"Super smo!" Sandy je odgovorila s osmijehom.

Julia se okrenula prema meni. "Jesam li prikladno odjeven za posjet sv. Jurju?" pitala je.

Poput većine ljudi, Julia Harlow puno je bolje izgledala gola nego odjevena. "Sasvim ispravno", odgovorio sam. “Vas dvoje ćete uljepšati ljepotu našeg otoka”, dodao sam.

Sa svoje stolice, Karl Harlow je izgovorio jednu riječ: "drolje!"

Policajac PSS-a se udaljio. Vratio se s dvije debele plastične vrećice koje je pružio Juliji i Sandy. "Za vašu odjeću, dame", rekao je. "Molim vas zapamtite da nije legalno nositi bilo kakvu odjeću u bilo koje vrijeme dok ste na St. George." Policajac mi je rekao: "Već smo provjerili njihove putovnice. Slobodni su." Policajac je upitao Juliju i Sandy: "Imate li druge torbe?"

"Bio sam s kapetanom Wiltsom kad smo ih rano jutros skinuli s potonule jedrilice", objasnio sam. – Nestale su im torbe.

Ženama je službenik PSS-a pristojno rekao: "Žao mi je."