Velike ženske bradavice

UVOD & ODRICANJE ODGOVORNOSTI - Sitna i lijepa plavuša Sally radi u tvornici i oduvijek je bila dječačić na očaj svoje stroge i tradicionalnije majke, koja želi da se njezina kći ponaša ženstvenije. Zaglavljena Sex pic prici kuće i oporavljajući se od napada ospica, 18-godišnja Sally vidi susjedovog zgodnog sina Eddieja, sada odjevenog u uniformu američke mornarice, kako stiže kući na nekoliko dana dopusta prije nego što njegov brod otplovi u Atlantik suočiti se s njemačkim ratnim brodovima i podmornicama.

Što će Sally i Eddie raditi kada budu zajedno nekoliko sati sunčanog ljetnog poslijepodneva?

Svi likovi i događaji prikazani u ovoj priči su izmišljeni, a svaka sličnost sa živim ili mrtvim ljudima je slučajna i nenamjerna. Samo likovi od 18 i više godina su u seksualnim situacijama. Uživajte u 'Sally & the Sailor' te ocijenite i komentirajte.

***

NORFOLK, VIRGINIJA, 1943

"Sally Jane Simpson, provodiš li noći smišljajući nove načine da me iznerviraš?"

Vratila sam spužvu u kantu, uzdahnula i okrenula se, vidjevši svoju majku Jeanette kako stoji iza mene na Velike ženske bradavice, ruku na bokovima, a njen strogi izraz lica jasno je pokazivao da je nezadovoljna mnome.

"Ima li problema, mama?" Pitao sam.

Mama je pokazala prozore dnevne sobe. "Sally, očistila si ovaj prozor, i ovaj i ovaj, ali ne i onaj u sredini. Što ovo znači?"

"Mama, opusti se, nisam to zaboravio ili nisam učinio, nisam još stigao", rekao sam. "Sada ću to očistiti." Uzeo sam spužvu i počeo Voajersko dijeljenje fotografija staklo. "Zadovoljan?"

"Neorganizirana si kao i uvijek Sally. Tvrdoglava također. To će te prije nego kasnije dovesti u veliku nevolju, mlada damo."

– Stvarno tako misliš. upitala sam sarkastično.

"Ti si također previše pametna za svoje dobro, Sally", strogo je istaknula moja majka dok je ulazila unutra, ostavljajući me da dovršim čišćenje prozora. "Nastavite sa svojim poslom."

Mama me možda nosila devet mjeseci i rodila, ali često sam se pitala nije li nekako bolnica u kojoj sam rođena pogriješila i dala me krivoj obitelji. Kao prvo, bila sam jedina plavuša u obitelji. Moja starija sestra Shirley imala je crvenu kosu poput mame, dok su naša tri brata John Krevetna priča vezana kloroformom, Joe i Richard imali tamnu kosu poput našeg oca Johna Seniora. Moji roditelji, sestra i braća također su bili visoki ljudi, dok sam ja, najmlađe dijete u obitelji, strugao na mršavih četiri stope jedanaest. Bez sumnje, ja sam bio potrčko iz legla.

Unatoč mojoj sićušnoj veličini, bila sam prilično mala dok sam odrastala. Često mi je bilo teško koncentrirati se na satu ili završiti školsku ili domaću zadaću, moj loš raspon pažnje dovodio me do problema zbog buljenja kroz prozore učionice u stvari koje su me zanimale vani. Iako sam imao duge plave uvojke i ženstven izgled, bio sam i gorljivi dječak koji je volio nositi kombinezone i traperice. Odjenuti me u haljinu za crkvu svake nedjelje uvijek je bila borba volja.

Na očaj moje majke koja je vjerovala da se dobre djevojčice trebaju igrati tiho i da ih se vidi, a ne čuje, moji muški načini ponašanja osigurali su da uvijek želim biti vani gradeći utvrde, penjući se po drveću, igrajući se vojnika, kauboja i Indijanaca ili sudjelujući u nogometu i bejzbol s mojom braćom, rođacima i ostalim dječacima, umjesto da sjedim unutra i igram tihe djevojačke igre s mojom sestrom, sestričnama i drugim djevojčicama.

Sada sam imao 18 godina i još sam bio dječak, danas odjeven u kariranu košulju, kratki traper kombinezon koji mi se spuštao do koljena dok sam imao bosa stopala. Opet na mamino nezadovoljstvo, često sam išao bos, a mama je bila zabrinuta da će moj nedostatak cipela navesti ljude da misle da smo siromašni. Međutim, danas mama nije komentirala moju odjeću jer je bila prikladna s obzirom da sam radio po kući.

Tenzije između mame i mene rasle su iz dana u dan, činjenica da smo mi jedini u kući nije pomogla.Shirley je tada bila u braku i imala je malog sina i kćer, moju nećakinju i nećaka i oni očito nisu živjeli s nama. Shirleyin suprug Tom služio je vojsku u Europi, na istom mjestu gdje je služio moj najmlađi brat Richard. John Junior i Joe služili su u mornarici, iako se John na Atlantiku borio s njemačkim podmornicama, Joe na Pacifiku s Japancima. Tata je služio u Velikom ratu, a sada je radio posao vezan uz rat za Vladu, zbog čega je bio odsutan tjednima i mjesecima.

Inače bih i ja bila na poslu tijekom dana, dajući mami i meni manje prilika da se sudaramo i idemo jedno drugome na živce. Čim je izbio Hardcore priča o kućnom seksu prije 18 mjeseci, sretno sam napustio školu da bih radio kao radnik u tvornici, žene su bile potrebne u tim ulogama jer su se muškarci pridružili oružanim snagama. Nitko me u školi nije pokušao odgovoriti od moje odluke, mislim da im je bilo drago što su mi vidjeli leđa.

Rad u tvornici ponekad je bio težak, ali sam to prihvatio, sretan što sam dao svoj dio u ratu i uživao u društvu žena s kojima sam radio. Brojala sam dane do povratka na posao - sada je bio četvrtak, a mogla sam se vratiti u ponedjeljak. Četiri spavanja.

Već sam bio odsutan s posla zbog bolesti cijeli tjedan, a ovo mi je bio drugi tjedan. Odnekud sam dobila ospice, a liječnik i moji nadređeni naredili su mi da uzmem puna dva Vintage auto svjetlo odsustva s posla kako bih se potpuno oporavila i što je još važnije, da ne riskiram da zarazim još koju djevojku.

U ranoj fazi bolesti uglavnom sam bila prikovana za krevet, previše bolesna da bih se raspravljala s mamom o bilo čemu. Tek kad sam se kasnije u tjednu malo popravila, mama i ja smo se počele svađati, ovoj situaciji nije pomoglo to što sam imala određene ženske probleme koji su se javljali svaka četiri tjedna.

U petak ujutro bio sam prilično bolestan, umoran i mrzovoljan, ležao sam u krevetu i trpio grčeve u želucu. Čula sam mamu u kuhinji, pila je kavu s nekoliko prijateljica i vlastitom majkom, očito mojom bakom.Mogao sam čuti mamu kako govori: "Mala gospođica Sally trenutno je potpuna mala gospođa, ima prokletstvo i potpuno me izluđuje. Sretno bih mogao zadaviti tu djevojčicu njezinim vlastitim higijenskim pojasom kad je ovakva."

Pocrvenio sam od osipa od ospica u najgorem slučaju. Očito nisam željela da svi znaju da imam menstruaciju, no barem je to govorila samo ženama. O takvim se stvarima, naravno, nikad nije razgovaralo u društvu muškaraca. Mislim da bih umro od srama da je to učinila.

Sada sam prebolio svoje mjesečne ženske probleme i osjećam se puno bolje nakon napada ospica, ali i dalje pod strogim medicinskim uputama da se klonim posla. Bio sam zaokupljen oko kuće i vrta pomažući mami u kućnim poslovima, ali s različitim pogledima na to kako učinkovitije obaviti te stvari, sukobi su bili neizbježni.

Završivši s čišćenjem prozora koji je mojoj majci stvarao toliko tjeskobe, prešao sam na sljedeći set i više razmišljao o Čipkaste pantalone viđene oko kojih smo se mama i ja svađali. Nešto od toga bilo je tako nelogično. Tog sam jutra predugo proveo u kupaonici za moju majku. Na moje potpuno ogorčenje, natjerao sam je da lupa po vratima dok sam sjedio na zahodu, govoreći mi da požurim i podsjećajući me da 'toaletni papir ne raste na drveću, Sally.' Kad sam joj donekle žustro odgovorio da toaletni papir doista dolazi s drveća, kroz vrata kupaonice došlo je do još jedne svađe.

Pogledala sam kroz prozore i u kuću i vidjela da bih mogla ostati sama nekoliko sati. Mama i njezine prijateljice bile su uspješne u šivanju - talent je prešao na moju sestru Shirley, ali definitivno ne na mene - i provodile su što je više vremena bilo moguće izrađujući odjeću za ratne napore. Mogla sam vidjeti mamu kako stavlja dio odjeće u kutiju i nosi je do vrata, i znala sam da će izaći.

"Nosim ovo u grad Sally", rekla je mama dok je prolazila pokraj mene. "Kada se vratim, očekujem da svi prozori budu očišćeni.Je li to jasno, Sally?"

"Vrlo jasno, obavit ću ih", odgovorila sam, s olakšanjem zbog majčinog odlaska i ne želeći joj dati izgovor da se mota okolo i raspravlja sa mnom.

Očistio sam prozor i gledao kako mama ulazi u garažu. Čula sam kako se vrata auta otvaraju i zatvaraju, zatim mama pali auto i vozi unatrag niz prilaz. Dok je auto nestajao uz našu ulicu, gledao sam u besprijekorno plavo virginijsko nebo nad Norfolkom. Ljeto 1943. svakako je bilo lijepo, puno toplog i sunčanog vremena tijekom lipnja i srpnja, a sigurno će se nastaviti iu sljedećem mjesecu kolovozu. Bilo je tako savršeno poslijepodne da je bilo teško povjerovati da s obje strane Amerike bjesni rat.

Bilo mi je jako drago što se moja majka sama odvezla u grad, a nije tražila da je ja odvezem. Oduvijek sam volio automobile kao dječak i dobio sam dozvolu prvom prilikom. Međutim, mama je rekla da sam vozio prebrzo i da sam bio i neodgovoran i bezobziran za volanom, tako da je obično mama vozila kad bismo zajedno izlazili u autu. Ali čak i kad sam bio za volanom, a mama na suvozačevom mjestu, činilo se kao da ona vozi s obzirom na to koliko mi je uputa uvijek davala.

Završavajući posljednji prozor, hodao sam s kantom i istresao prljavu vodu u vrtnu gredicu, zatim pustio spužvu ispod slavine i ponovno napunio kantu čistom vodom prije čišćenja prozora sa stražnje strane kuće. Međutim, kad sam se spremao krenuti natrag, krajičkom oka sam uhvatio pokret u susjednoj kući i okrenuo se.

Osmijeh mi se pojavio na licu kad sam vidio tko je napravio sjenu. Kuća je bila u vlasništvu obitelji Evans, a oni su nam godinama bili susjedi. Gospodin i gospođa Evans imali su dvije kćeri i dva sina, a njihov najmlađi sin Edward bio je taj koji se probijao vrtnom stazom do ulaznih vrata.

Edward se nikada nije zvao Edward, uvijek se zvao Eddie, a sa 18 godina bio je istih godina kao ja. Bili smo zajedno u istom razredu u školi i uvijek veliki prijatelji.Kao djeca zajedno bismo se penjale po drveću, igrale nogomet i bejzbol i gradile utvrde na užas moje majke, koja je uvijek čeznula za ženstvenijom kćeri.

Eddie i ja smo uvijek zajedno upadali u nevolje u školi, mnogo smo puta mlatili prašinu po ploči nakon nastave ili odsluživali kaznu i napisali 200 redaka o tome kako ne smijemo činiti prekršaj koji smo taj dan počinili. Mi smo bili ti koji smo bili odgovorni za nadimke 'Laurel i Hardy', nadimcima koji su im prilijepili Alexander group izvršna pretraga nezadovoljstvo.

I mi bismo izvan škole upali u nevolje. Jedne smo subote predugo proveli zajedno u šumi, a vratili smo se i zatekli četiri stroga roditelja kako nas čekaju, a moj otac je govorio: 'Pa, dobro, dobro, nisu li to Dorothy Arnold i Judge Crater." Sreća je bila da je naš roditelji nisu znali da smo taj dan u šumi ukrali bocu piva i popili je, inače bismo bili u deset puta većoj nevolji nego što smo bili.

Eddie je sasvim sigurno izrastao u zgodnog mladića, a kako sam odrastala postajala sam sve svjesnija njegova lijepog izgleda; njegovu finu tjelesnu građu, njegovu raskošnu tamnosmeđu kosu, tinjajuće smeđe oči i savršenu kožu. I stekla sam dojam da sam i Eddieju privlačna. Gledao bi me na neki način, prije nekoliko mjeseci dok je bio kod kuće orezivao je živicu svojih roditelja koja je dijelila naše vrtove. Bio je dan za pranje rublja, a moji su grudnjaci i gaćice visjeli na konopcu da se suše. Grudnjaci su za mene bili gubljenje vremena i novca, trudila sam se napuniti šalicu, ali na inzistiranje moje majke nosila sam grudnjak.

Vidjela sam da je Eddieja najviše zanimalo moje donje rublje, bacajući diskretne poglede na našu liniju za pranje rublja, očito mu se sviđaju moje bijele, ružičaste i plave pamučne gaćice s punim gaćicama i moji grudnjaci i to me uzbudilo.U grudnjaku sam osjetila kako mi bradavice postaju tvrde i peckaju, a između mojih nogu pamučni dio gaćica postaje vlažan.

Danas sam opet mogla osjetiti uzbuđenje u svom grudnjaku i gaćicama dok su moje plave oči uživale u Eddiejevom visokom i muževnom obliku, dok mi je mašta punila glavu beskrajnim neženstvenim fantazijama. Poput većine mladića, Eddie se prijavio u vojsku kad je navršio 18 godina i bio je odjeven u elegantnu uniformu američke mornarice.

Eddiejeva ljetna uniforma - bijela košulja, hlače i šešir s tamnoplavom kravatom i sjajne crne cipele učinile su ga još boljim. Činilo se da me Eddie nije primijetio i gledala sam ga kako petlja po torbi koju je nosio tražeći ključeve svoje kuće jer nitko iz njegove obiteljske kuće.

Eddieja nisam vidjela dosta dugo, ne od vikenda kad se divio mojim grudnjacima i gaćicama na konaku za pranje rublja, pa sam brzo zaboravila na svoje poslove čišćenja prozora i što brže krenula do susjedne kuće Evansovih kako bi me bose noge nosile.

Eddie je bio zadubljen u traženje svojih ključeva i nije me vidio niti čuo kako prilazim, mladi je mornar postao svjestan moje prisutnosti tek kad sam rekla, "Bok Eddie."

Eddie je skočio i okrenuo se, nasmiješivši se kad me ugledao. "Oh, zdravo, Sally, nisam te vidio tamo."

"Oprosti, jesam li te natjerao da skočiš?"

Eddie se nasmijao. "U redu je, bolje da mi se ti prišuljaš iza leđa nego moj zapovjednik."

"I, kakav je život u mornarici?" Pitao sam.

"Dobro", rekao je Eddie. Zastao je i vragolasto mi se osmjehnuo i lagano nasmijao. "Pa dobro većinu vremena. Postoje pravila, puno pravila, toliko pravila."

S obzirom na to da smo Eddie i ja uvijek imali problema s pridržavanjem pravila, pretpostavio sam da će mu biti teško prilagoditi se tijekom početne obuke i rutine mornarice. Ali isto bi bilo da se pridružio vojsci, marincima ili zrakoplovstvu.

"A ti Sally?" upita Eddie. "Kako je u tvornici?"

"Volim raditi tamo", rekao sam. – Sigurno je bolje od škole.

"Mislim da sve osim zatvora može pobijediti školu", rekao je Eddie. Nasmijao se, a ja sam mu se pridružio prije nego je rekao: "Možda govorim o očitoj Sally, ali četvrtak je poslijepodne. Ne bi li sada trebao biti na poslu?"

Odmahnula sam glavom. – Bio bih na poslu da mogu, ali ne mogu, bolestan sam, prebolio sam ospice.

Eddie je izgledao užasnuto, instinktivno se odmaknuo nekoliko koraka od mene, a zatim se opustio. "Imao sam ospice kad sam imao devet godina. Ne možeš ih dobiti dva puta, zar ne?"

"Ne", rekao sam.

"Žao mi je što ste bili bolesni", rekao je Eddie. "Nadam se da se sada osjećaš bolje. Ospice nisu lijepa bolest."

"Puno bolje", rekao sam. "Ali ne mogu se vratiti na posao do ponedjeljka, liječnici su rekli da se moram držati podalje od ostalih djevojaka i da ne riskiram da to prenesem na njih. Ospice nisu baš zabavne."

"Ne", složio se Eddie. "Pa kako provodite vrijeme dok ste bolesni?"

"Oh, samo se dosađujem i idem na živce mojoj majci."

Eddie se nasmijao. "Nadam se da se ti i tvoja mama niste previše svađali?"

I ja sam se nasmijao. "Oh, samo malo. Mama je sad otišla u grad, mislim da se htjela odmoriti od mene."

Eddie je izvadio ključeve svoje kuće i otvorio ulazna vrata. "Kako bi bilo da uđeš i da se čujemo. Nismo razgovarali godinama, pa s obzirom na to da sam se prijavio, bilo je malo teško."

Izbor između provođenja sljedećeg sata čisteći još prokletih prozora i provođenja vremena sa zgodnim mladim mornarom koji je izgledao tako dobro u svojoj mornaričkoj odori bio je lak, i otpratio sam ga u njegovu kuću.

"Želiš li malo čaja, Sally?" upitao je Eddie kad smo otišli u kuhinju.

"Da, molim", rekla sam, dok je Eddie stavljao kuhalo za vodu i uključivao radio, a zvuci sestara Andrews ispunjavali su kuhinju, pjesma koja mi se posebno svidjela.

"Mama ti nije kod kuće?" upitala sam dok je Eddie pripremao čaj.

Eddie je odmahnuo glavom. "Ne, ona čuva Dorisinu djecu. Moja sestra ima duplu smjenu na centrali cijeli dan. Mama je rekla da će se vratiti kasnije večeras."

Ugasivši štednjak nakon što je kuhalo za vodu zakuhalo, Eddie mi je pružio šalicu čaja i uzeo drugu za sebe, pa smo otišli u dnevnu sobu i sjeli jedno do drugog na kauč. Na radiju je sada svirala vesela instrumentalna melodija Glenna Millera.

"Koliko dugo si na dopustu?" Pitao sam.

"Samo do nedjelje, a onda se moram vratiti u bazu. Isplovljavamo u ponedjeljak ujutro. Ovo je moje prvo raspoređivanje na moru."

"Sigurno ste uzbuđeni", rekao sam.

Eddie je kimnuo u znak slaganja. "Uzbuđen da, ali i nervozan."

"To je razumljivo", rekao sam. "Pa kamo ćeš?"

"Van u Atlantik, ali nažalost ne mogu ništa više reći. Mislim, ne vjerujem da biste poslali telegram Adolfu Hitleru, Benitu Mussoliniju ili Japancima s ovom informacijom, ali znate kako je ."

“Definitivno, i potpuno razumijem”, složio sam se. "Opuštene usne potapaju brodove i sve to."

"Uvijek nam to govore", rekao je Eddie. "Pa kako su tvoja braća i sestra. Nisam ih vidio godinama."

Eddie i ja sjedili smo i razgovarali o našim obiteljima s onoliko informacija koliko smo znali s obzirom da su moja tri brata i Eddiejev brat služili u inozemstvu, a oba su nam oca bila odsutna radeći ratne poslove. Također smo razgovarali o nekoj djeci s kojom smo išli u školu, ljudima s kojima sam radio u tvornici i nekim dečkima s kojima se Eddie sprijateljio otkako se prijavio u mornaricu.

Međutim, dok je slučajni autsajder mogao jednostavno vidjeti dva prijatelja kako se susreću i razgovaraju, oni nisu mogli vidjeti što se događa u našim glavama. Iznutra sam podivljala od pogleda na zgodnog Eddieja u njegovoj bijeloj uniformi, a dok sam nosila osnovnu odjeću od kratkog traper kombinezona i karirane košulje, vidjela sam da je Eddie očito zainteresiran za mene, iako je davao sve od sebe da to sakrije .

Način na koji je Eddie gledao moja prsa - nije da se tu ima što vidjeti - i prema mojim gornjim bedrima bilo je kao da me mentalno svlačio.Eddiejev jasan interes za mene i moja mašta koja se razbuktala zahvaljujući njegovom zgodnom obliku u mornaričkoj uniformi definitivno je utjecala na moju vaginu, a ja sam se izvijala na stolici dok je moj klitoris slao valove zadovoljstva kroz moja ženstvena područja, a ja sam bila mokrim u gaćice, a definitivno ne od znoja u toplo kolovoško popodne.

Još jednom smo razgovarali o Eddiejevu nadolazećem rasporedu, i koliko god mi je mogao reći u danim okolnostima. Ali razgovor je bio samo gubljenje vremena. Znao sam što želim raditi i bio sam gotovo 100 posto siguran da Eddie želi raditi iste stvari sa mnom.

"Pa, mislim da se ne bih volio suočiti s njemačkim podmornicama, ali moram biti iskren da sam malo ljubomoran", rekao sam. "Bilo bi sjajno biti na takvom brodu na oceanu. Volio bih da sam bio u mornarici."

Eddie je odmahnuo glavom u znak isprike i nasmiješio se. "Oprosti, Sally, čak i da si se tamo prijavila, ne bi ti bilo dopušteno na brod u borbenoj zoni. To je isključivo samo za muškarce. Čak i da možeš, mislim da tvoja mama ne bi odobrila."

Nasmijao sam se dok sam dovršavao čaj. "Ona me ionako ne odobrava. Znači, nema cura kad si na moru. Samo dečki."

"Nažalost da", rekao je Eddie. "Barem nije kao u 17. stoljeću gdje su muškarci na moru na jedrenjacima gotovo godinu dana žudjeli za momcima iz kabine i fantazirali da su morske krave sirene."

"Hvala na mentalnim slikama toga, Eddie", rekla sam smijući se. Stavila sam svoj vragolasti izraz na lice. "Znači, nema šanse da me prošvercaš na brod. Mama me ovdje izluđuje. Ne jedem puno, bit ću koristan i ne zauzimam puno mjesta." Pokazao sam svoje sitno, mršavo bosonogo tijelo.

Eddie se također nasmijao. "Ako sam to učinio, mislim da bi mi nečasno otpuštanje moglo biti najmanja briga." Zatim je pogledao izravno u mene. "Ali da sam namjeravao prošvercati djevojku na brod, definitivno bih izabrao tebe Sally."

Mogao sam vidjeti razloge zbog kojih bi me Eddie mogao htjeti na mornaričkom brodu s njim, i stavio sam koketni izraz lica. "Za kuhanje, čišćenje i pranje rublja bez sumnje?"

“Možda, to su djevojački posao”, zadirkivao me Eddie, znajući koliko ne volim 'ženski posao'. "Ne, razmišljao sam o nekim drugim stvarima."

Odlučio sam glumiti nevinost. "Kakve različite stvari?"