Blog novinara tinejdžera

Bila je to jednostavna operacija, ti liječnici odjeveni u odjeću sivih boja, skriveni papirnatim maskama upletenim iza ušiju. Lako. Neinvazivna. Čak ni ožiljak ne bi ostao kao uspomena na vrijeme kad su mi razbili lubanju i odvojili dio mene od savitljivog organa. Poželio sam da ondje ima nešto za vidjeti ili osjetiti, nešto drugo osim onoga što mi je ostavilo. Uostalom, to je bilo ono što sam želio. To je sve što sam želio do tog trenutka. Riješiti se dijela sebe koji nikakva terapija ili lijekovi nisu mogli riješiti, dijela mene koji sam počeo prezirati kad sam postao odrastao, pa čak i kasnije u svojim dvadesetima i tridesetima, dijela za koji su bili potrebni čelik i čvrsta ruka istjerati.

Leži u mom krevetu ispod prozora mog jednosobnog stana. Melankolija krvari u sobi. Još jedna noć nisam spavala. Još jednu sam noć proveo koračajući po malom prostoru, gledajući u sebe u krevetu dok sam pokušavao shvatiti što sam učinio, preispitujući svoju odluku svaki sat na sat. Htio sam to, zar ne. Da da. Osjećam se bolje, ali ne bolje, ne više. Kao da sam nasilno rodila, navalio mi je tridesetdvogodišnjak u neznanju. Da su me upozorili, i dalje bih bio odgovoran za uklonjeni dio, možda bih učinio stvari drugačije, možda bih izabrao drugačiji kurs, možda. mogao. trebao. bi.

Više nije važno. On je ovdje, a ja stojim na vratima i gledam u mene, u njega. Lonac za kavu curi u čajnu kuhinju. Lješnjak ispunjava zrak. Nosi staru kariranu pidžamu koju sam uzeo iz košare. U početku sam mislio da neće pristajati, ali to je glupo, zar ne. on je ja Kratka, tamna kosa. Blijeda koža. Male uši. Duboke smeđe oči. Dugi udovi. Kopija, ali ne. Ne može biti. On je samo dio moje cjeline, nepoželjan segment.

Sve ove brige ne donose ništa dobro. Voljela bih da se probudi. Spava otkad smo izašli iz bolnice prije dva dana.Možda kada jednom razgovaramo, možda kada upoznam sebe, stvari bi se mogle popraviti, stvari bi mogle konačno napredovati. Okreće se, ruke pod šakom, a drugu mu drži na prsima. Bože, nisam znao da izgledam tako mirno dok spavam.

*

Sjedimo za malim polustolom uza zid u dnevnoj sobi. Kiša pljuje po prozorima. Crna kava u zamrljanim šalicama stoji pred nama, iako ih nitko od nas ne dira. Besciljno gleda, a ja ga gledam. Zadiranje u temu koja nas okružuje nije nešto čega se želim dotaknuti. Želim da neprimjetno prijeđemo u sljedeći dio našeg odnosa ili kako god da nazovete ono što imamo. Ali u prošlosti sam naučio riješiti problem koji je pri ruci umjesto da ga guram u stranu. Da sam to naučio ranije, ne bih bio u ovoj situaciji.

"Dakle." kažem. "Siguran sam da imate pitanja."

"Ne baš", kaže on. "Ja sam dio tebe koji nisi želio, zar ne?"

"Nije da te nisam želio, ali."

"Ovo nije kao neplanirano dijete ili što već." Puše u piće. "Ja sam ti, sve dok me nisu maknuli. Znam da sam bio neželjen. Bio sam."

"Problem."

On kima glavom. "Terapija nije djelovala. Lijekovi nisu djelovali. Vježbanje. Dijeta. Ništa nije djelovalo, osim ovoga."

"Ovo", ponavljam.

On otpije iz šalice. "Imam jedno pitanje: Što ćemo sada?"

"Ne znam."

"--zato što ti nisu rekli da ćeš sjediti s dijelom koji ne želiš."

"Da."

"Hm."

pijem svoju kavu. Peče me po ustima, ali nastavljam piti jer kad nešto radim umanjuje nespretnost, nadrealnost svega ovoga. Spusti ga. Da nije protuzakonito, razmislio bih da ga ugasim. Nije ubojstvo, ako sam to ja. Bi li se to smatralo samoubojstvom. U svakom slučaju, ne bi išlo. "Pretpostavljam da bismo živjeli zajedno, zar ne?"

"Ima smisla. Nemam posao i ne želim istraživati ​​kako bi financije i zakoni funkcionirali s dvoje ljudi koji dijele sve isto."

Glava me boli čak i samo s obzirom na telefonski razgovor s bankom. "Dogovoren."

"Ovo vodi natrag na moje pitanje", kaže on. "Što ćemo sada?"

Bacim pogled kroz prozor. Nebo od škriljevca je opresivno. Kiša sada pljusak. Grmljavina trešti naše krigle. Prijeđi na TV. Ako je on ja, onda bi volio iste stvari kao i ja. Olakšanje diše kroz mene. Neću se morati nositi s neslaganjem biranja emisije u kojoj uživaju dvije različite osobe. Više ne trošite više vremena na odabir nego na gledanje. I hrana, također. On voli što i ja. Što mi se ne sviđa. I, i. I on će htjeti spavati kad i ja, probuditi se. Naši će rasporedi biti savršeno usklađeni. Ovo bi moglo biti dobro. Ovo bi moglo biti super. Lako. Jednostavan. Kao biti sam, ali. ne.

"Želiš nešto gledati?"

Baci pogled na sat na videorekorderu ispod televizora. "Lean On Us bi trebao biti uključen."

– Obožavam tu emisiju.

On sklizne sa stolca. – I ja također.

*

Gledamo Lean On Us, a zatim počinje Three to Shake. Munje šaraju sve tamnije nebo. Uokvirene fotografije naše obitelji svjetlucaju na zidu. Netko vrišti nakon što se oglasi automobilska sirena. Sjedimo jedno uz drugo, opčinjeni sitcomom. Postoji čudna napetost u zraku koja nije vlaga. Nije očito da imam kopiju sebe, nego nešto drugo, nešto poznato.

Suprug izgovara jednu rečenicu i svira se smijeh. Supruga se nasmiješi, a muž je pogladi po glavi prije nego što izađe u drugu sobu.

Što je. Nije mi neugodno. Nije čudno. Prihvatio ono što se događa i što se dogodilo i što će se dogoditi. Ovo je sada moj život, tu se ne može puno raditi. Je li.. To se ne čini u redu, ali ipak. Moja je ruka blizu njegove na jastuku. Njegove smeđe oči caklile su se, gledajući predstavu. Želim li.. Ja znam. To je to. Prisutnost da sam s nekim za koga sam nesigurna volim me isto koliko i ja njih. Tjeskoba neugažene zemlje. Nepoznato. Mogućnost da budete odbijeni pojačana je smiješnošću da vas sami napalite.

Pas umočen u blato juri kroz pseća vrata u kuhinju, razmazujući prljavštinu po linoleumu. Zetova glava viri kroz pseća vrata, lica prošaranog smeđim prugama. Muž stoji ispred njega i prekriži ruke. Smijeh.

On ima sva moja sjećanja od rođenja. Nisam uzimala u obzir drugu stranu sebe, onu seksualnu. Zapaljen istim stvarima. Imati iste nedostatke. Iste navike prije i poslije seksa. Spetljala sam se s puno frajera, ali spetljati se sa sobom. Bi li to bila samo masturbacija. Bi li se to smatralo zajebavanjem. Ima Kada radite prvi ultrazvuk u trudnoći dosjetki koje mogu upotrijebiti.

Hvatam njegovu ruku.

On stoji, predstava prelazi na reklamu. – Zahvatam vodu, hoćeš li što?

"Zar već Čekajte vruće emo teen biste trebali znati?" kažem bez preskakanja.

On se smije. – Da, u pravu si.

U čajnoj kuhinji, svjetlo štednjaka ga slabo osvjetljava koristeći sudoper da napuni naše čaše. izgledam dobro Ruke su mišićavije. Brada izraženija. Mršaviji, ali ne i mršav. Ispod pidžame već znam da ću naći četvorku i male, ali debeljuškaste, peckice. Ne idem u teretanu, ali puno hodam. Također pomaže da ne jedem puno iz financijskih potreba više nego bilo što drugo. Vide li me ljudi ovako. Je li moj pogled na sebe konstruiran. Pretpostavljam. Kurac mi se stvrdne unutar hlača, klizi mi uz bedro.

„Izvoli“, kaže, pružajući mi šalicu. Ponovno sjedi i pije dok se serija vraća. Ne mogu se više usredotočiti na to. Samo njega. Samo ja. Jebote, zašto si ovo radim. Kakav sam to bizaran fetiš otkrio. Je li ovo oduvijek bilo tu, vrebalo u dubinama mog uma. Je li moje stanje to skrivalo, a sada kada je prekinuto, može nezapaženo ustati?

Nije važno kako ili zašto ili koji je događaj u predpubertetu ili pubertetu posijao ovo sjeme. Naraslo je i vrijeme je za sjetvu.

*

Odlaže svoju šalicu pokraj moje, pozornost na TV. Klizim rukom na njegovo bedro.

"Što radiš?" On me gleda.

"Ako si ti ja, onda negdje u tom mozgu već znaš."

Treba mu trenutak da shvati što mislim. "Oh."

Kimam, grizući donju usnicu. Omotava ruku oko mojih ramena i privlači me. Usne nam se spajaju i toplina zrači kroz mene. Moj dlan prelazi na njegove prepone koje su već tvrde ispod tanke tkanine. Njegovi prsti guraju moju stražnju kosu dok moji podižu njegovu majicu i prelaze preko mišića. Jezici se guraju jedan o drugi kao da se bore za vlasništvo nad tim u čijim bi ustima trebali biti.

Odgurne me i svuče svoju majicu, bacajući je u stranu. Ja radim Medicinski, a hlače slijede isto. Njegov tvrdi kurac stoji u punoj pozornosti. Mislim da je to moja najbolja kvaliteta. Glatka, ali u isto vrijeme kruta. Nema čudnog savijanja poput nekih koje sam probao, ili previše mesnate ružičaste. Dovoljno velik za dvije ruke. I on gleda moj, i prije nego što stignem pitati, "Gore ili dolje?", on se spušta na koljena na pod, zgrabi podnožje mog kuraca i proguta ga.

"Jebote." zastenjem, zabacujući glavu unatrag.

Zadovoljstvo se mreška kroz mene, jezik vrti oko glavića, ruka radi na dršci kao da je utrka tko će prvi završiti. Njegova druga ruka igra se mojim jajima, prstima Debeli čovek animiran pritišćući moju gucu. Hvatam ga za glavu i tjeram ga na duboko grlo. Malo se zagrcne, ali ga primi gotovo do mojih podrezanih stidnih stanica prije nego što ponovno podigne glavu. Nakašlje se u ruku i pljuje na moj kurac.

Guta mi jaja dok me drka. Nisam imao ovako dobru glavu otkad sam bio brucoš na faksu. Osjećam se kao da će mi pulsirajući kurac eksplodirati. Nekako znajući da sam blizu puknuća, pusti me i rukom mi prijeđe niz unutarnju stranu bedra. Podižući moja jaja, saginje se dalje i jede mi guzicu.

Jezik mu se okreće oko njega prije nego što ga pritisne. Upijajući moju mrlju, zabija mi nokte niz nogu. Drhtim, a pretsperma curi iz mog kuraca. Ako ne prestane. ja ću. idem.Sjednem i gurnem mu glavu unatrag, a on me pogleda kao da je učinio nešto loše.

"Što?" pita, lica umrljanog vlastitom pljuvačkom. "Znam da ti se sviđa."

"Uzmi lubrikant", kažem.

"Ali--"

"Kao što si rekao, znam da ti se sviđa."

On se nasmije, ustane i odjuri u spavaću sobu, a zatim se vrati s bocom boje lososa s pozlaćenim čepom. Špricajući ga preko svog dlana, pjeni mi kurac hladnim gelom dok ne zablista pod sjajem televizora. Bez pitanja, saginje se preko naslona za ruke na kauču, ruku oslonjenih na pod, guzice van da okusi svijet, tvrdog penisa pritišće jastuke.

Valjda sam u krivu. Imam još jednu dobru osobinu. Opkoračim ga odostraga i polako ga guram u dupe, zaustavljajući se tek kad je sasvim unutra. "Jesi li dobro?" kažem, znajući da već neko vrijeme nisam dno. Biti vrhunski uvijek je zabavnije.

"Bolje nego u redu", kaže. "Samo naprijed."

Učinim to, najprije nježno, povlačeći se dok ne uđu samo vrhovi, a zatim kliznem natrag u svoju stidnu kost. Malo-pomalo povećavam brzinu sve dok tijelo ne udari o tijelo, a on gunđa dok ja stenjem. Držim ga za bokove, zarivajući nokte u malene ljubavne ručke koje imam, zabijajući jače. Koža nam ružičasti, lubrikant i sperma kapa niz njegovu pukotinu na kauč. Osjećaj je tako jebeno dobar. Napeti mišići koji mi stišću kurac, topli prostor u njemu.

"Uđi u mene", viče.

"Jesi li siguran?"

"Jebeno svrši u mene!"

Dok se guram o njegovu guzicu, oslobađam teret, prskajući svaki put kad mi se kurac trzne. Čini mi se kao da me napušta sva snaga, kao i svaki djelić energije utrošen za ovaj jedan zadatak. Želim više, ali nemoj u isto vrijeme. Uzdahne, malo se nasmije. Kad sam prazna, kliznem van, a sperma mi curi.

Sjeda, crvenog lica, suznih očiju. "Moj red."

Teško je zamisliti da ću biti od bilo kakve koristi. Tijelo mi je prekriveno znojem, prsa brza. Zrak je topao, zagušljiv. "Što želiš?"

On se naceri. "Nešto novo."

"Oh. Kao što?"

"Sjeti se onog porno videa, s dvojicom tipova i jedan opkoračuje drugog."

"Kako bih mogao zaboraviti?"

"Tako."

"Ti si ja - ne moraš pitati."

Prije nego što se stignem pripremiti, on prebaci nogu preko moje glave, držeći se za rub kauča, i čučne svojom guzicom na moja usta. Hvatam ga za obraze i ližem mu šupak, ispijajući naše sokove. Slano. Oštar. Ispijajući toplu viskoznost, vrteći je oko sebe jezikom dok ga obrubljujem. Zgrabim mu kurac i izdrkam ga.

Drhti od zadovoljstva, pritišćući svoju rupu bliže. Ne mogu vidjeti ništa drugo osim kože. Jezik mi Gole djevojke u Iraku unutar ulaza, sperma i slina kapaju mi ​​na prsa. Njegov kurac pulsira u mojoj ruci i on vrišti: "O, jebote!" Zatim prsne preko mojih prsa i trbuha, bijeli pramenovi gotovo klize do mojih stidnih stanica, ali ne popuštam, muzem ga za svaku uncu koju ima, sve dok me ne pusti i sjedne pokraj mene, znojeći se.

"Dovraga, dobro smo", kaže, teško dišući, grabeći šalicu sa stola.

"Mi smo." Uzimam svoje piće. Voda je sada mlaka, ali bolje i to nego ništa. Sperma među mojim zubima odbija sići. Okus njega ostaje mi na jeziku. "Što sad?"

"Večera?"

"Kineski?"

"Naravno, što bismo drugo htjeli nakon seksa?"

Smijem se kao da se prvi put smijem, kao pravi smijeh s mjesta koje moje stanje ne brani. Operacija je uspjela, oslobodivši nešto u meni, nešto neopipljivo do sada, očito. On je dobar za mene. meni je dobro. Rečeno mi je da te Prljava stara tinejdžerka slatka neće voljeti više nego što ti voliš samog sebe, i sklon sam se složiti. – Baš ništa.