Emmanuelle u svemirskim scenama seksa

Andrea se dosađivala izvan sebe. Ljetni posao koji je prihvatila u robnoj kući nije bio uzbudljiva, zabavna avantura kakvom ga je zamislila žena iz ljudskih resursa.Ali trebao joj je novac, a budući da je tako dugo čekala da potraži posao, svi cool poslovi u trgovačkom centru bili su zauzeti. Stvarno je željela biti u Chucky's Burgersu u restoranu jer su tamo radili i njezina najbolja prijateljica Jilly i sadašnja simpatija Mark. Ali budući da je bila lijena guzica, sva su radna mjesta nestala dok je stigla ispuniti prijavu. Jilly je bila ljuta, ali barem su oboje bili u trgovačkom centru i mogli su se svaki dan naći na ručku.

Hanson's je bio najveći dućan u trgovačkom centru, i iako je Andrea mrzila posao, svidio joj se popust od 15 posto koji je dolazio s njegovim poslom. Sve što je Jilly dobivala bili su besplatni hamburgeri i shakeovi, koji nisu činili ništa osim što su vas udebljali i dali vam akne.

Od Andree su napravili "plutalicu", nekoga tko nije dodijeljen redovnom odjelu, već ga popunjava kako bi pomogao u onom području u kojem nedostaje osoblja. Većinu vremena provela je na iznošenju odjeće iz garderobe, vješanju i vraćanju na police. Bila je zapanjena koliko su žene neuredne i osjećala se više kao sluškinja nego kao prodavač. Čudila se i sranja koja su ostala u svlačionicama. Očistila je napola pojedene pileće komadiće, zamrljane gaćice, prljave pelene i gotovo sve što se moglo zamisliti. Ono što je bilo više uznemirujuće od bilo čega drugoga bilo je primanje plaće i gledanje koliko malo zarađuje nakon toliko napornog rada.

"Mislim da ću odustati", požalila se Andrea Jilly dok je umakala pomfrit u kečap i gurala ga u usta dok su ručale u restoranu. "Ovo je glupo. Ja sam samo proslavljeni domar, i to je sranje. Da želim cijeli dan skupljati odjeću, počeo bih u svojoj sobi!"

"Andrea," uzdahnula je Jilly, "ovo ti je treći tjedan na poslu. Ne može biti tako loše."

- Lako je tebi reći - slegnula je ramenima Andrea. "Možeš biti s Markom cijeli dan. Ja sam takva budala što nisam ranije dobila svoju prijavu."

"Da, jesi", nasmiješila se Jilly. “Možda sljedeće ljeto.Ali za sada se moraš izdržati jer je već srpanj i nema više posla u ovom jadnom gradu."

"Znam, znam. Pretpostavljam da ću samo morati pronaći način da mi to uspije", vraški se nacerila Andrea.

"O čemu pričaš, Andrea?" oprezno je upitala Jilly.

"Pa, budući da provodim toliko vremena u skladištima, imao sam priliku malo istraživati. Znam gdje su kamere na stropu, a također mislim da znam kako ih izbjeći. Kladim se da mogu dobiti popust od pet prstiju na neku odjeću, budući da je moja usrana plaća toliko mala da čak ni uz pravi popust ne mogu kupiti sve stvari koje sam mislio."

"To je jednostavno glupo", rekla je Jilly odmahujući glavom. "Ako te uhvate, mogao bi ići u zatvor!"

"Možda bih bio voljan podijeliti neke stvari s tobom budući da smo iste veličine, pa budi ljubazan. Sranje!" rekla je Andrea pogledavši na sat. "Skoro je jedan sat; moram se vratiti. Javit ću ti kako je bilo. Nazovi te kasnije!" povikala je dok je trčala prema udaljenom kraju trgovačkog centra.

Do 5:30 promet u trgovinama je usporen. Većina ljudi bila je kod kuće i večerala; užurbano je tek nakon 6:30, kada oni koji kod kuće nemaju klimu pobjegnu u trgovački centar da se rashlade. Andrea se opet vratila u skladište. Sakrila je par dizajnerskih traperica od 200 dolara ispod hrpe izvansezonskih džempera koji su bili predviđeni za isporuku u outlet trgovinu. Još jednom je provjerila traperice, uvjeravajući se da je sigurnosna oznaka koju je ranije skinula jedina, a zatim je pogledala prema stropu, primijetivši da kamera nije okrenuta u njezinom smjeru. Bila je sigurna da je dio u kojem se nalazi izvan vidokruga i bila je sigurna da može izvesti pljačku. U njezinim očima, Hanson joj duguje za sav njezin naporan rad, ali minimalnu plaću.

Konačno, u 21 sat. kad se trgovina zatvorila, Andrea je sišla u prostor za zaposlenike i zgrabila svoj ruksak, pretvarajući se da odlazi prespavati.

- Noćni Robert - nasmiješila se zavodljivo zaštitaru. Znala je da se sviđa Robertu, pogotovo jer je nikad nije gledao u oči, ali je gledao u njezine sise kad ju je promatrao, što je bilo prilično često. Čim je rukama dotaknula izlazna vrata, okrenula se s paničnim izrazom lica.

"Pucaj. Moj mobitel. Mora da sam ga ostavio gore!" Prije nego što je pričekala odgovor, protrčala je pokraj Roberta i viknula: "Odmah se vraćam!" Robert ju je promatrao, ali nije je pratio niti je tražio da ostavi ruksak. Zaista mu Heather Graham boogie nights gola davala puno šanse, ali Andrea je znala da je neće maltretirati.

Andrea je poletjela uz zaustavljene pokretne stepenice, otrčala do skladišta, zgrabila traperice i gurnula ih u ruksak. Stigla je dolje u rekordnom roku i dobacila mahanje i viknula Robertu, podigavši ​​svoj mobitel da dokaže zašto se vratila, dok je trčala kroz izlazna vrata. Praktički je otrčala do svog auta, a kad je vidjela da je nitko ne juri, malo je usporila i ponovno si dopustila da udahne. Bio je to hrabar potez, ali, pomislila je Andrea u sebi, sigurno je rad u Hansonu taj dan učinio puno zabavnijim!

Kad je stigla kući, Andrea je isprobala traperice i divila se u ogledalu. Izgledala je vruće. Traperice su joj prigrlile guzicu, a nakon što je provjeravao njezino tijelo iz svih kutova, zaključio je da je Hanson puno bolje mjesto za rad od Chuckyja.

"Pogodi što sam učinio?" - rekla je Andrea Jilly na telefon dok se kotrljala po krevetu samo u novim trapericama.

"Ne želim znati, zar ne?" odgovorila je Jilly. "Možda je bolje da dođem. Kasno je, ali reći ću tati da imaš hitan problem s kosom i da neću dugo ostati. Vidimo se za nekoliko."

Budući da je Jilly živjela samo tri kuće dalje, u trenu je bila kod Andree. "O moj Bože, to su super. Nisu li to traperice koje smo vidjeli u Cosmu ovaj mjesec?" upitala je Jilly, skočivši za časopisom na podu u Andreinoj spavaćoj sobi. "Jesu. I skupi su. Djevojko, ti si luda!" Jilly se nasmijala.

"Želiš li ih isprobati?" rekla je Andrea otkopčavajući svoj novi omiljeni par hlača.

"Dovraga, da", vrisnula je Jilly, zgrabivši ih prije nego što ih je Andrea uopće skinula. Jilly su savršeno pristajale, a njih dvije su sljedećih 15 minuta odlučivale tko će ih i kada nositi.

Nakon što je Jilly otišla, Andrea je bila toliko zadovoljna sobom i svojom smjelošću da je mislila otići korak dalje i nazvala Marka. Iznenadila se koliko je pričljiv, a čak je i dogovorila izlazak na pizzu u subotu navečer, na koji je namjeravala odjenuti svoje nove traperice.

Tijekom sljedećeg tjedna Andrea je uzela još stvari, uglavnom sitnica koje je mogla prokrijumčariti u grudnjaku ili niz hlače. Uzela je sjajan par Diorovih naušnica, malu večernju torbicu, ljupku - ali tanku - seljačku majicu i neko novo sjenilo. Andrea je shvatila da sada voli biti lebdjelica; dalo je ono što je ona zvala "uzorkovanje" puno više raznolikosti. Gotovo je imala kompletnu odjeću koju je nosila na spoju s Markom. Sve osim cipela, a sljedeći je dan provela pokušavajući dobiti raspored u tom odjelu kako bi mogla ukrasti onaj slatki par Stuart Weitzmanovih tenisica u ruksaku. Sve je podijelila s Jilly i rekla joj je čim bude imala spoj da Jilly može nositi sve.

U petak je Andrea radila na odjelu za dječake kad joj je za pultom prišao Robert. Nosila je preusku majicu kratkih rukava, a Robert je često navraćao kako bi je pogledao pa Andrea nije bila zabrinuta.

"Gospođice Andrea", ljubazno je kimnuo Robert. "Moraš poći sa mnom. Osiguranje želi razgovarati s tobom."

"Sigurnost. Zašto?" Andrei je srce skočilo u grlo.

"Ne znam", odgovorio je Robert. "Samo su mi rekli da dođem po tebe."

Andrea je, pokušavajući biti smirena, slijedila Roberta do najvišeg kata. Bila je prilično sigurna da je kamere nisu mogle vidjeti kako uzima nešto. Možda ju je netko drugi vidio i izdao. Pa, to bi bila njezina riječ protiv njihove, a ona bi ostala pri svojoj priči.

Robert je otvorio sigurnosna vrata, a čim je Andrea ušla unutra, zatvorio ih je za njom. Andrea je stajala sama s trojicom krupnih muškaraca koje nije poznavala.

"Andrea Green, ja sam gospodin Hollister. Molim vas, sjednite", rekao je najveći čovjek u prostoriji, pokazujući na stolicu ispred svog stola. Andrea je sjela, ali je šutjela. "Primijetili smo da ste krali robu iz trgovine."

"Nemam pojma o čemu govorite, gospodine Hollister. Tek sam počeo raditi ovdje. Zašto bih uzeo bilo što. Je li netko rekao da me vidio ili tako nešto?" Andrea se izvijala na sjedalu.

Muškarcima nije promaklo da je Andrea Green ljepotica u nastajanju. Pustili su je da sjedi tamo, pateći u tišini nekoliko minuta dok su provjeravali njezine prevelike grudi, maleni struk i valovitu smeđu kosu. Gospodin Hollister se potajno pitao je li joj kosa posvuda valovita.

"Ne, gospođice Green, nitko nam ništa nije rekao. Ali imamo vas na video vrpci kako stavljate traperice u ruksak iz skladišta."

Andrea je samo sjedila s rukama prekriženim u krilu, Masivno latino dupe brade. Nije mogla podnijeti pogled na bilo kojeg muškarca u ovom malenom uredu.

"Naša je dužnost, gospođice Green", rekao je najmlađi muškarac u prostoriji, koji se nije udostojio predstaviti, "nazvati policiju i dati vas uhititi zbog krađe u trgovini." Podigao je telefonsku slušalicu. "Iako imate 18 godina, morat ćete obavijestiti svoje roditelje, kao i osigurati usluge odvjetnika. Kazna za krađu u trgovini može uključivati ​​zatvorsku kaznu, novčane kazne i društveno koristan rad. Također, ovisno o ukupnoj ukradenoj količini, bit će ili prekršajno ili kazneno prijavljeno, za što je predviđena puno teža kazna."

Kada je Andrea čula riječ zločin, počela je plakati. "O moj Bože, tako mi je žao. Nikada nisam učinila ništa ovako prije," jecala je. "Molim vas, nemojte me predati policiji. Sve ću učiniti. Ne želim ići u zatvor", zavapila je glasnije.

Treći muškarac u prostoriji uzeo je telefon iz ruke onog drugog i spustio ga natrag. "Vidim da ste uznemireni, gospođice Green, ali razumijete da je ono što ste učinili bilo protiv zakona."

"Ja-ja-znam da sam bila glupa", šmrcnula je Andrea. "Ju-ju-samo sam pokušavao impresionirati tog tipa, a nisam si mogao priuštiti odjeću za ono što sam m-m-izrađivao ovdje."

"Gospodine Hollister," rekao je treći muškarac, "mislim da Andrea pokazuje priličnu dozu kajanja za ono što je učinila. Možda možemo pronaći rješenje za ovaj problem, a da ovaj prijestup ne stavimo u njezin dosje. Što mislite?"

Andrea je podignula pogled. Nije bila sigurna je li ga dobro čula. Jesu li stvarno razmišljali da ne pozovu policiju. "Da, jako mi je žao. Nikada prije nisam ovo učinila i nikad više neću učiniti; obećavam," Andrea je pogledala u oči svu trojicu muškaraca s onoliko poniznosti i iskrenosti koliko je u tom trenutku mogla skupiti.

"Pa, Craig", odgovorio je Hollister. "Mislim da si u pravu, čini se da joj je žao. Ali Andrea, znaš da te jednostavno ne možemo pustiti. Moraš biti nekako kažnjena, kao i vratiti sve što si ukrala. Razumiješ?"

"Da, gospodine", ponizno je odgovorila Andrea.

"Ovdje." Craig joj je pružio papir i olovku. "Zapiši sve što si uzeo i koliko je koštalo."

Andrea je vratila popis Craigu i Nestašna baka priča dok je on gledao preko papira. "Izgleda da je ukupan iznos ispod 500 dolara, što je dobro za tebe", nasmiješio se Craig Andrei. Dao je popis Hollisteru i drugom čovjeku, koji su ga obojica temeljito pregledali.

"Ovo je ozbiljan prekršaj, Andrea. Ali rekla si da si spremna učiniti sve kako bi izbjegla zatvor. Hoćeš li u potpunosti surađivati ​​s kakvom god ti kaznom izreknemo?" opomenuo ga je Hollister.

"Da, gospodine, bilo što", odgovorila je Andrea prije nego što je razmislila, ali njezin se um počeo pitati hoće li morati učiniti bilo što seksualno s tim muškarcima. Počela se brinuti, budući da je imala seks samo nekoliko puta, i bojala se da će biti grupno silovana.

"Pa, dopustite da vam kažem Crna suknja do sredine teladi ćete učiniti", uputio ga je Hollister. "Jesi li se ikada bavio modelingom?"

"Ne, gospodine", odgovorila je Andrea.

"Pa, uskoro ćete dobiti svoj prvi zadatak, naravno neplaćen. Pozirat ćete u glavnom izlogu kao dio izložbe sutra, u subotu, kako biste pomogli u oglašavanju početka naše velike, polugodišnje rasprodaje ."

"Nema problema", naceri se Andrea, s olakšanjem što neće morati pušiti tri različita kurca. Ustala je da ode, misleći da je ovo najlakša kazna koju je ikada dobila.

- Sjedni - praktički joj je viknuo Craig, što je Andreu zaprepastilo pa se vratila na svoje mjesto. "Ima još toga. Bit ćete u tom prozoru, od 9 ujutro do 21 sat u subotu, sa samo tri pauze od 15 minuta i pola sata obroka. O da; postoji još jedna stvar," nasmiješio se. – Bit ćeš potpuno gola.

"Što??" viknula je Andrea poskočivši. "Gola. Ne mogu biti gola. Ne možete to učiniti. Ne mogu to učiniti. Vi ste ludi!"

"U redu, pa, možemo razumjeti ako ne želiš." Hollister se okrenuo mladiću koji još ništa nije rekao. "Samo naprijed i nazovi policiju, Frank."

"Ne, čekaj!" rekla je Andrea. "Daj mi minutu da razmislim."

"Ne treba puno razmišljati o gospođici Green", rekao je Craig.

Andrea je shvatila da je zarobljena. Nije htjela ići u zatvor, ali nije htjela ni stajati gola cijeli dan u izlogu. Bilo bi potpuno neugodno, ali mora biti bolje od odlaska u zatvor.

"Dobro, ja ću", ljutito Je li Pam Anderson trudna priznala Andrea.

"Sjajno!" Gospodin Hollister je ustao. "Sada idi kući; smjena ti je gotova. Budi ovdje do 8:00 ujutro; našminkat će ti lice. Skupi kosu u rep i uredit će je kad dođeš. Oh, jedan zadnja stvar," rekao je Hollister, otvarajući vrata Andrei da ode. "Budi siguran da su svi dijelovi tijela očišćeni i obrijani", nasmiješio se.

Andrea je bila ponižena. Čim je izašla iz trgovine, odjurila je do Chuckyja da kaže Jilly što se događa.

"Sranje", rekla je Jilly širom otvorenih očiju kad je čula Andreinu priču. "Rekao sam ti da ne kradeš. Pogledaj što se dogodilo. Hoćeš li stvarno to učiniti?"

- Moram - uzdahnula je Andrea. "Ne želim ići u zatvor; to je sigurno."

"Pa, bolje reci Marku da ne možeš sutra s njim na pizzu."

"Ne mogu prekinuti taj datum", cvilila je Andrea. "Samo ću mu reći da moram raditi do kasno, pa ćemo otići nakon što izađem kroz taj prozor."

"Što ako te vidi netko koga znaš. Ta je prodaja jedna od Hansonovih najvećih. Tvoji će roditelji poludjeti!" vrisnula je Jilly.

"Samo ću im reći da je to umjetnost, a ja imam 18 godina, i, i, sranje, ne znam. Jednostavno ću se pozabaviti time ako saznaju", rekla je Andrea. "Nemoj nikome reći, u redu, Jilly. Obećaj mi."

"Oh, neću," nasmijala se Jilly, "ali sigurna sam da će svi sutra znati. Doći ću to vidjeti nakon što završim s poslom. Ne bih to propustila ni za što. Možda čak i slikam. "

"Hoćeš, a ja ću im reći da ćeš i ti nositi odjeću", upozorila je Andrea.

"U redu, u redu, sad odlazi, moram se vratiti na posao", odgovorila je Jilly. "Reci, eno ga Mark. Želiš li ga pozdraviti?" Jilly se nacerila Andrei.

"Ne. Idem kući. Mislim da večeras neću puno spavati."

Andrea je točno predvidjela da neće spavati. Ustala je u šest i dugo se tuširala vrućom vodom, obrijala svoje guvice, noge i podrezala svoje glupe stidne dlačice u obliku srca, što je prvo radila u iščekivanju da se pokaže Marku, ali sada je i svijet krenuo.

Točno u 8:00 bila je u stražnjem dijelu za zaposlenike, gdje je ugledala gospodina Hollistera i Craiga, zajedno s dva izloga, šminkerkom i frizerom.

Pa, barem ću dobro izgledati, pomislila je Andrea. Skinula se i obukla ogrtač kako ne bi dobila šminku na odjeći. Nažalost, nije se udostojila pitati koja je tema za obradu prozora. Budući da nije imala ogledalo, nije mogla vidjeti što su joj radili s licem i kosom.Kad su završili, izlogeri su je odveli do prednjeg prozora i rekli joj Emmanuelle u svemirskim scenama seksa da pozira, obje ruke na bokovima, a lice joj je bilo uspaničeno. Tada je Andrea ugledala sebe u odrazu prozora. Kosa joj je bila poprskana poput kakve divlje poremećene beskućnice, ali barem joj je šminka izgledala dobro, iako malo teška. Na prozoru je izvana bio papir, tako da još nitko nije mogao vidjeti što se unutra događa. Hanson's je uvijek radio nešto jedinstveno za svoje prozore prve velike subote rasprodaje, nešto poput Macy's prozora u vrijeme Božića. Mogla je čuti ljude ispred prozora kako čekaju 15 minuta prije nego što je papir uklonjen i trgovina otvorena.

"Skini ogrtač, Andrea", rekao je gospodin Hollister.

Nevoljko ga je uklonila i pružila mu ga. Klima je bila uključena, a bradavice su joj bile tvrde. Nadala se da će malo ljetne vrućine ući kroz prozor i donekle je ugrijati, tako da nije bila potpuno ponižena, iako nije znala što bi joj još mogli učiniti da bude još gore.

G. Hollister je poslao ostatak tima natrag u prostor za zaposlenike da počiste. Želio je nasamo razgovarati s Andreom.

"Očekujem da ćeš danas ovdje obaviti dobar posao, Andrea. Ako pokušaš okrenuti leđa prozoru ili se pokriti, osobno ću se pobrinuti da provedeš vrijeme u zatvoru, a dame tamo točno će Idemo na seks što učiniti s tim tvojim napetim tijelom." Hollister se približio Andrei, dovoljno blizu da osjeti njezine Porodični tip lois anal na svojoj majici i okrzne rukama njezin brežuljak.

Andrea se malo trgnula, ali bila je previše uplašena da bi se pomaknula. Osjetila je dah gospodina Hollistera na svom vratu i bila je gotovo zahvalna što je ostalo još samo nekoliko minuta do otvaranja trgovine. Znala je da joj želi učiniti više, ali to je bilo posljednje što je željela.

"Sretno", rekao je Hollister, uštipnuvši jednu Andreinu bradavicu prije nego što je napustio prozor i zatvorio stražnji zid.

Prije nego što je stigla razmisliti, čula je papir kako trga prozor i zauzela je pozu koju su joj rekli. "Samo 11 sati. Ja to mogu", prkosno je rekla sama sebi.

Andrea je očekivala da će publika uzdahnuti i pokazati prstom, ali jedina stvar koju nije očekivala bio je smijeh. Ipak, gomila je urlala. Željela je umrijeti, ali se nije mogla pomaknuti. Zašto su se smijali. Krajičkom oka vidjela je kako ljudi pokazuju u prozor, ali to nije bilo prema njoj. Bio je to prikaz. Izvana, ovo je ono što su svi vidjeli: na drugoj strani izložbe nalazio se ormarić, otvoren, s vješalicama, ali bez odjeće. Veliki natpis iznad Andree glasio je: "Ništa za obući. Dođite na Hansonovu polugodišnju rasprodaju!"

Andrea je osjetila olakšanje što se ne smiju njezinom tijelu, ali je i dalje bila jadna jer je mogla primijetiti nekoliko svojih školskih kolega kako bulje u nju. Kroz staklo je čula kako spominju njezino ime i vidjela kako neki od njih uzimaju mobitele, pretpostavila je da će nazvati sve ostale da dođu pogledati. Hvala bogu da je škola završila ljeto, pa se u ponedjeljak neće morati suočiti sa svima njima.

Zrak joj je puhao gotovo ravno u grudi, a bradavice su joj stršale poput velikih Tic Tac-ova. Vidjela je gospodina Hollistera ispred prozora kako ju provjerava, kao što je pretpostavljala da će činiti cijeli dan. Njezin prvi 15-minutni odmor bio je tek u podne, pa je sljedeća tri sata Andrea stajala ondje dok su ljudi zurili. Vidjela je kako je gledaju majke i očevi prijatelja, neki njeni učitelji, pa čak i trener za kojeg je uvijek mislila da je perverznjak. Vidjela je kako je oblizao usne dok je zurio u nju. Stajao je pred prozorom gotovo sat vremena, kao da pamti svaki centimetar njezina tijela. Bruto. Andrea je htjela povratiti.

Kad je dobila pauzu za večeru u 18 sati, osjećala je velike bolove. Bradavice su je boljele jer je cijeli dan bila uspravna, i dok je sjedila u ogrtaču i jela sendvič i čips, trljala ih je, zajedno s bolnim stopalima i umornim rukama.

U 6:25 g. Hollister je ušao u sobu za odmor. Andrea je pogledala uokolo tražeći druge zaposlenike; nažalost bili su sami.

"Andrea, imaš pet minuta prije nego što se vratiš u prozor. Moram priznati da odlično radiš posao. Ostalo je manje od tri sata. Kako izdržavaš?" upitao je Hollister, sjedajući na stolicu pokraj Andree.