Dita von teese normalna djevojka

Ponašaj se prema meni kao da sam samo žena

Joan želi da se prema njoj postupa kao da je samo žena

Bilješke autora; Priča govori o ženi koja želi tretman kao da je "samo žena", što znači da je muškarac gospodar kuće i spavaće sobe. Ako ste feministica, predlažem da preskočite ovu priču. Svi likovi su izmišljeni i svaka sličnost s bilo kim, živim ili mrtvim, je slučajna. Upozorenje: ima batinanja, psovki i temeljne teme patrijarhalne dominacije.

>>>>>

Hodali su šest mjeseci jer su oboje izgubili svoje dugogodišnje prijatelje prije nekoliko godina i bili su usamljeni. Upoznali su se na događaju za starije osobe i očajnički su željeli ljubav i privrženost svog partnera, ali nisu bili glupi. Idući polako, započeli su s povremenim izlascima. Kako su se počeli bolje upoznavati, sve su više vremena provodili zajedno i pokušavali nastaviti sa svojim životima. Ona se zvala Joan, a on Ward.

Kako Francuzi kažu, Joan je bila žena u određenim godinama. Bila je visoka oko metar i tri inča i imala je vitku figuru, bujne grudi, zaobljene bokove i čvrstu stražnjicu za ženu njezinih godina. Sve u svemu, bila je ljupka. Ward je bio nekoliko godina stariji, oko metar i devet inča, vitak, širokih prsa, imao je punu kosu, bio je dobro mišićav za Dita von teese normalna djevojka svojih godina i još uvijek je bio prilično zgodan.

Njihov posljednji spoj završio je loše, ne zato što su se posvađali, već se dogodio vrlo neugodan Uzmi gaćice za tinejdžere. U restoranu prilično visoke kategorije, pijani gost za susjednim stolom glasno je psovao. Joan je naglas komentirala čovjekove neugodne primjedbe. Čuvši njezine komentare i umjesto da se ispriča za svoju grubost, muškarac je Joan dobacio neopravdane uvrede. Nesretna fraza koju je upotrijebio bila je "beskorisna stara pička". Ward, vojni veteran, uskočio je u obranu Joanine časti. Ward je dobio udarac debelom usnom. Njegov napadač dobio je crno oko, slomljen nos, a uhitio ga je policajac koji nije bio na dužnosti.

Joan je gotovo histerizirala, vrištala je i plakala, mnogo više nego što je Ward smatrao ispravnim ili Besplatni jebeni prici za bake. Činilo se da su njezine suze neutješne, pa se umiljavala zbog Wardove izranjavane i posječene usne, ali on je bio još gore ozlijeđen u košarkaškim utakmicama. Trebalo je Wardovo inzistiranje da ode na hitnu i uzme tabletu da se smiri.

Nakon što su se upravo vratili s sastanka i sjeli na Joanin kauč, počeli su se koprcati. Njihovo grljenje bilo je puno vrelije i strastvenije nego ikad prije. Otprilike u istom trenutku, oboje su to shvatili. U stidu su se odvojili, lagano se razmaknuvši. Činilo se da se Joan bori kao da želi nešto reći.

Pa, budući da je bio džentlmen, Ward ju je upitao: "Muči li te nešto, Joan?"

"Moram ti nešto reći", počela je oklijevajući, "ali trebam zonu bez prosuđivanja."

Ward je nakrivio glavu i zbunjeno zaškiljio na licu: "Kada sam to osuđivao?"

Joan je vrlo zabrinuto uzdahnula. Bio je to uzdah negdje između užasa i frustracije.

"Nemaš ljubavi", prošaptala je, dok su joj suze počele navirati na oči i prvi put se poslužila ovom nježnošću. Smirivši se, kao da se konačno pomirila, počela je: "Moram ti reći neke stvari o sebi i svojoj prošlosti. Kad sam bila djevojčica, sa samo dvanaest godina, bili smo na odmoru u Priča o ružičastoj mački za tinejdžere Yorku. Bilo je ljeto.a bili smo u Central Parku. Bio je tamo ulični prodavač. Oprostite mi, ali ne mogu se sjetiti što je prodavao. Tata je prišao prodavaču, a mama i ja nastavile smo hodati stazom. Upravo smo skrenule na zavoju i bili smo izvan vidokruga kada je na nas nasrnuo čovjek iz grmlja, gurnuvši me u stranu i zgrabivši moju majku. Poderao joj je bluzu i grubo je gurnuo na tlo, šapajući je kao životinju. Vrisnula sam, i za nekoliko trenutaka, tata je zgrabio čovjeka koji ga je povukao s moje majke."

Joan je morala prestati jer su suze redovito tekle, a nije mogla govoriti kroz jecaje.Trebalo je nekoliko trenutaka Wardovog tješenja da nastavi.

"U svakom slučaju, potencijalni silovatelj je skočio kad je moj otac kleknuo da pomogne mojoj majci, a gad je potegao nož. Ludački vrišteći nasrnuo je na moje roditelje. Tata se bacio između moje majke i napadača koji ga je ubo nožem. rame. Tata je primio najveći udar oštrice, ali se odgurnuo i udario šakom koja je oborila tipa, a onda je tata zgazio čovjekov gležanj. Još uvijek se sjećam zvuka pucanja i čovjekovih vrisaka," ponovno je zastala, bez daha.

Kad je došla do daha, nastavila je šapatom: "U tom je trenutku naišao policajac i pozvao ga, stavio lisice potencijalnom silovatelju i pomogao mami i tati da dođu do klupe. Prije nego što je stigla hitna pomoć, moj se tata onesvijestio, i proveo tri dana u bolnici", završila je uzdišući.

"Moj otac je bio dobar čovjek, ali je bio čovjek svog vremena, veteran Drugog svjetskog rata koji je vidio mnogo borbi na Pacifiku. Moja majka je bila dobra žena, ali žena svog vremena. To je značilo da je moj otac bio glavni i nosio hlače u obitelji. On je bio gazda, a moja majka je bila dobra kućna frau. On nas je uzdržavao, a ona nas je služila. Sjećam se nekoliko puta kad bi se otac naljutio zbog nečega što je moja majka učinila, previše trošenja ili neka greška.Okrenuo bi ju preko koljena i udario, nekad i pred nama djecom.Nije ju tukao.Bilo je to samo nekoliko udaraca po guzici,plakala bi,a on tješio nju," rekla je oborivši oči i suze su joj kapale Tinejdžerke žele veće obraza.

"Pa, kao što možete zamisliti, kad sam ostarjela i otišla na koledž, feministkinja se probudila u meni i bila sam užasnuta kako se moj tata ponašao prema mojoj mami. Kad sam počela izlaziti, tražila sam muškarce koje mogu kontrolirati i odbacila sve za koje sam smatrala da imaju bilo kakav stupanj muškosti ili za koje sam smatrala da su mizogini ili patristički. Napokon sam upoznala onoga za koga sam mislila da je savršen muškarac i uškopila sam ga. Bit ću iskrena, bila sam glavna i nosila sam hlače u obitelji .Vodila sam obitelj, čak sam ga i ošamarila nekoliko puta pred djecom - jecala je.

"Jednog dana, kad je moj najstariji imao oko trinaest godina, suprug i ja smo otišli trčati u naše susjedstvo. Kad sam skrenula iza ugla, iz grmlja me napao muškarac grubo me srušivši na tlo. Gurnuo mi je gornji dio i grudnjak i kratke hlače spuštene i slinile su mi po vratu i grudima. Negdje u daljini čula sam svog muža kako govori, 'Pozvat ću pomoć', a onda je pobjegao. Borila sam se s tipom kakav si, prokleto u pravu, jesam. Udarala sam, grizla i tukla se, a kučkin me sin tukao šakama dok se više nisam mogla Rezervisana moja zgodna tinejdžerka zastala je kao da joj je sjećanje na to paraliziralo glasnice, drhteći cijelim tijelom.

Tišina je bila toliko duga da je Ward promrmljao: "To mora da je bilo užasno."

"Kad je policajac skinuo gada s mene," zarežala je, zureći u Wardove oči, "izvukao je i njegov penis iz kojeg je kapalo iz mene."

Zastala je, paralizirana sjećanjem.

Ponovno je Ward, jer je pauza bila tako duga, šapnuo: "Oprosti, to je strašno."

Pogledala ga je u oči, a u njezinu su mrštenju gorjeli bijes i ogorčenje.

"Moj jebeni muž nije me dotaknuo niti pokušao prikriti moju golotinju. Policajac je to učinio nakon što je gadu stavio lisice i potpuno ga svezao. Vidiš, imala sam ono što sam zaslužila, bezdučnog slabića", ispljunula je.

Ward je sjedio tamo u dubokoj zbunjenosti, "Što je trebao učiniti?" on je mislio.

"Od tada, pa sve dok jebec nije umro, izgubila sam svako Djevojka i sise prema njemu. Nikada mu više nisam vjerovala. Da sam drugačija žena, barem bih ga ostavila ili mu bila rogonja. Ja nisam takav tip žene. Tada sam znala da sam zamijenila ono što sam željela i trebala od muškarca za svoja pogrešna uvjerenja," rekla je, dok su joj se oči i lice smekšali. "Večeras si mi pokazao da si muškarac poput mog tate, pravi muškarac", rekla je, a oči su joj se smekšale.

Ward je samo zurio u ovu ženu. Oduvijek je djelovala samopouzdano i sigurno, ali sada je izgledala poput pretučenog psa.

"Dakle," nastavila je, "cijenim to što se prema meni ponašaš u javnosti, kao prema kraljici. Ali, od sada, kad smo nasamo, želim da se prema meni ponašaš kao prema ženi. Ponašaj se prema meni kao da sam samo žena. Ti postavljaš pravila, a ja ću ih se pridržavati i kazniti me ako ne budem, rekla je drhteći.

"Ja.ja. nisam siguran znam kako," rekao je Ward, "ili želim li. Moja majka je bila feministkinja i naučila me da poštujem sve žene. Tata me naučio da ih poštujem i štitim ."

"To je očito jer si to pokazao zaštitivši me večeras", reče Joan. "Jednostavno je samo radi što želiš, stvori pravila."

Zatim je posegnula naprijed, uhvatila mu glavu objema rukama i povukla ga u poljubac.

"Jesi li me planirao pozvati sutra?" upitala je, a riječi su mu senzualno udahnule izravno u usta.

Kimnuvši i brzo shvativši da treba verbalizirati, graknuo je: "Da, bio sam."

"Izlazimo svaki petak i subotu već nekoliko tjedana. Mogu li doći sutra rano ujutro, recimo u 8:00, i biti s tobom cijeli dan, a onda možemo izaći?" bojažljivo je predložila.

"Naravno," rekao je ponovno je poljubivši, "ali mislim da je vrijeme da idem kući. Liječnik na hitnoj rekao je da ti treba odmor."

Tako su se njih dvoje rastali, kao i obično, poljubivši se na vratima. Samo možda, malo dulje, i Joan je bila malo strastvenija.

Stigla je na vrijeme. Kad je Ward otvorio vrata, bio je malo potišten. Joan je imala haljinu s kopčanjem sprijeda, uskim steznikom, uskim strukom i suknjom do koljena koja se toliko širila da je znao da mora imati krinolinu ispod. Njezine su visoke pete škljocale po drvenom podu. Kad se odmaknuo da je pusti unutra, primijetio je da nosi najlonke i da miriše na cvijeće. Bila je tu i biserna ogrlica s pripadajućim bisernim naušnicama. Ono što je upotpunilo cijeli outfit bilo je to što je na sebi imala pregaču. Ne puna pregača koja se penje na prsa, već pregača oko struka s dva velika džepa koji su pokrivali prednji dio njezine suknje uredno svezane u mašnu iza nje.Ward nije vidio ženu s pregačom još od svojih sjećanja na majku i baku. Izgledala je kao nešto iz a Life Magazine fotografija prosječne američke supruge iz 1958.

"Dobro jutro, ljubavi," rekla je, koristeći ovu nježnost tek po drugi put dok mu je dlanom obuhvatila prilično iznenađen obraz i kljucala ga po usnama, "kako si jutros?"

"Ahh.bok", rekao je mucajući, "h.kako si?"

"Predivno, draga", rekla je blistavo. "Sad, što želiš da učinim?" rekla je raspjevanim glasom punim iščekivanja.

Ward je dugo razmišljao o tome što ona očekuje od njega i nije bio siguran da mu se sviđa ideja. Počeo mu je stalo do Joan i odlučio je ipak pokušati.

"Pa," počeo je jedva iznad šapta, "treba pospremiti krevet."

Nakon nekoliko trenutaka, Joan je nagnula glavu prema njemu, neverbalni znak "je li to sve?"

Pa se još više potrudio, "a.a.i tepihu u dnevnoj sobi bi dobro došlo usisavanje."

Opet je stao, a ona nije promijenila držanje, pa je duboko udahnuo i pustio je.

"I kuhinji bi dobro došao pregled, radne ploče, nekoliko suđa u sudoperu, obrisati pod. Kad bolje razmislim, i kupaonici bi dobro došao pregled, a kad ste već kod toga, mogli biste obrisati prašinu i pokupi časopise sa stolića za kavu," rekao je Ward, sav u žurbi.

Joan se nasmiješila i sretno zadrhtala poput hladnog drhtaja po leđima.

"Prekrasno," uzviknula je, oduševljena, "odmah ću to učiniti."

"Jesi li doručkovao?" - upitao je prekinuvši je.

Odmahnula je glavom govoreći: "Ne, nisam."

"Onda bismo možda mogli početi s doručkom. Ostale stvari mogu pričekati. Možda, jaja i slanina, a tu su i kruh i maslac za tost", rekao je, osjećajući se ugodnije s ovom "stvari".

"Oh, i lonac za kavu je na radnoj plohi, a ako želite, čaj je u ormariću", dodao je.

Kao što je prije izgledala sjajno, još je više živnula, vrišteći od istinskog oduševljenja: "Da, naravno."

"Dok ti to radiš, ja ću pročitati svoj rad, a možda bi mi prvo mogao skuhati kavu?" odvažio se.

Da je to rekao svojoj ženi s kojom je bio četrdeset godina, ona bi mu dala "za što", a on se borio protiv poriva za preživljavanjem da se sagne.

"Svakako, ljubavi, odmah ću ga donijeti", rekla je žustro zakoračivši prema kuhinji.

Suočimo se. U modernom svijetu, a ne u svijetu Wardova oca i djeda, trebao bi očekivati ​​kavu s Igre za tinejdžersku zabavu za štakore i njegovu glavu spljoštenu tavom. Stoga je nesigurno sjeo u mali kutak za doručak koji je napravio u sobi s tri godišnja doba i nadao se da će preživjeti. Na njegovo iznenađenje, donijela mu je kavu, nasmiješila se i ucrkala ga po usnama kad je rekao, "hvala".

Žena je bila nevjerojatna. U čudnoj kuhinji pronašla je sve što joj je trebalo, a kuću je ispunio miris kuhane slanine. Ubrzo se Joan vratila s dva tanjura, slaninom, jajima i malo prženog kolača na jednom, a s drugim tostom. Zatim je nestala, donijela iste za sebe i stavila ih na stol. Vrativši se u kuhinju, Joan je uzela podnožje, lonac kave i šalicu. Sa svim tim postignutim, skromno je sjela, podižući suknju ispod sebe.

"O, dovraga, zaboravila sam salvete", zarežala je.

U tom trenutku Ward je napravio nešto čudno. Uhvatio ju je za ruku prije nego što je ustala, a ona se namršteno okrenula prema njemu.

"Draga," započeo je, ne nesigurno nego zapovjednički, "mi ne koristimo takav jezik u ovoj kući."

Joanino lijevo oko se zatvorilo. Od režanja su joj se usne počele izvijati. Baš kao što se iznenada činilo, žarulja joj je upalila u glavi, a ona je omekšala i počela se ispričavati.

"Da, draga, žao mi je, draga. Neće se ponoviti", cvilila je Joan, spuštenih očiju.

"Sranje", pomislio je, "ova žena to doista misli."

Gotovo se vratila svom uobičajenom načinu ophođenja prema suprugu, ali se uhvatila.

Polako je ustala i ubrzo se vratila s ubrusima. Ward se nasmiješio kako bi ublažio raspoloženje.

"Hvala, čini se da će dan biti lijep, zar ne?" rekao je smiješeći se.

Vidjevši njegovu bezbrižnost, još se više razvedrila, uzviknuvši: "Da, mislim da će ovo biti prekrasan dan!"

Doručkovali su, a on se povukao na kauč čitati novine i na kraju knjigu dok je ona obavljala poslove po kući. Ward se čudio jer nije vidio ženu koja usisava u haljini, čarapama i štiklama još od mutnih sjećanja njegove majke. Joan je nosila kombinezonu s krinolinom i nije mogao a da povremeno ne ugleda njezino bedro na kojem su se vidjele čarape i pojas za podvezice. Možda je to učinila namjerno, priuštivši mu zabranjeni prizor za kojim su slinili svi školarci u 1950-ima i ranim 1960-ima.

Joan je završila s usisavanjem i isključila stroj, usrećivši Warda. Mrzio je zvuk usisavača, a njegova je žena obično obavljala posao kad on nije bio u blizini. Otišla je do zidne utičnice, isključila stroj i pritisnula automatsko vraćanje na usisavaču. Žica se uvrnula i zaglavila u mehanizmu za vađenje.

Joan je tada ispljunula: "Prokletstvo!"

Odmah shvativši što je rekla, stisnula je usta i okrenula se prema Wardu. Ward je spustio svoju knjigu, mršteći se.

"Oh, žao mi je, draga", reče Joan uplašeno.

Ili se zapravo bojala, ili je bila Oscarom nagrađena glumica.

"Što sam ti jutros rekao?" - zahtijevao je strogo.

Spustivši pogled, rekla je: "To nije jezik za ovu kuću."

"To je točno", rekao je.

“Žao mi je, ljubavi”, odgovorila je.

"Za sada ćemo to pustiti, ali ne više. Mislim da je vrijeme za ručak, zar ne?" rekao je Ward, polako vraćajući svoju knjigu u položaj za čitanje.

"Da, dragi", rekla je, povukavši se u kuhinju s Duga crna satenska suknja razočaranim izgledom.

Ward nije bio siguran što se događa. Pogled joj nije bio izraz olakšanja. Više mu je to izgledalo kao frustracija ili razočarenje. Što je htjela da on učini?

Ručak je bio juha i sendviči, a raspoloženje se vratilo u vedar, sretan dan. Nakon ručka, obavivši svoje poslove, stavila je pregaču na naslon stolice u blagovaonici Incest erotski stripovi sjela na kauč. Joan je potom prekrižila noge čitajući časopis dok je Ward čitao svoju knjigu. Sjedili su tako možda četvrt sata ili možda malo više.

Naposljetku, Ward je ustao i otišao u kupaonicu. Kad je ponovno ušao u sobu, a da ga ona nije primijetila, zastao je da je pogleda. Sjedila je, prelistavajući stranice časopisa, sada već gotovo do kraja, skromno prekriženih nogu u koljenima, nazirao se djelić krinoline. Raspravljao je i odlučio što misli da ona želi da učini. Bilo je to kockanje i nadao se da neće sve upropastiti. Dok je odlazio u kupaonicu, kroz vrata je primijetio da nije pospremila krevet. Uz sve što joj je dao da učini, bila je to laka greška. Njemu to sigurno nije bila velika stvar. Više nego jednom, krevet je bio nepospremljen. Skupivši hrabrost, zatim je otišao u dnevnu sobu.

"Joan", rekao je prilično strogo.

Zapitano ga je pogledala.

"Nisi pospremila krevet", rekao je, zadržavši svoj mrki pogled.

Joan se namrštila kao da se pokušava sjetiti.

Zatim je pogledala Warda i nasmiješila se, govoreći: "Dovraga. Zaboravila sam."

Smjesta je poklopila usta rukom, očito glumeći strah.

"Koliko ti puta moram reći?" rekao je režajući dok je ustajala.

Grubo ju je uhvatio za nadlakticu i odmarširao Najlonske trenirke blagovaonice. Odabravši stolicu, okrenuo ju je i sjeo, povukavši je preko svog krila. Na trenutak je raspravljao o tome što učiniti sa suknjom. Treba li ga podići i pljesnuti je po stražnjici obučenoj u gaćice?

Odlučio je ne ići tako daleko, čvrsto ju je zagrlio i rekao: "Tom jeziku nema mjesta u ovom domu niti dolazi iz tvojih usta."

S tim ju je tri puta snažno udario po guzici.

Naravno, nije joj mogao vidjeti lice, ali ona je ispustila urlik i počela plakati.Pri posljednjem udarcu teško je dahtao, držeći je na mjestu, ali to nije bilo zbog napora. Bilo je to zbog čistog tabua samog čina. Ward nikada nije namjerno udario ženu. Bilo je užasno, ali u isto vrijeme pomalo uzbudljivo, čak erotično. Gutnuvši, pustio ju je da ustane i posjeo je sebi u krilo, dopuštajući njezinoj punoj vlasti da plače i jeca u njegovo rame, što je i činila neko vrijeme. Na kraju je njezino jecanje stišalo njegovo gugutanje s ljubavlju u njezino uho.

"Tako mi je žao", cvilila je. "Imate pravo da jezik ne smije izaći iz ženskih usta", rekla je, započinjući još jedan krug jecaja.

Budući da nije psihijatar, zaključio je da ako jecanje nije gluma, ima veze s dubljim problemima. S obzirom na krinolinu i haljinu, sumnjao je da je mogla osjetiti udarce. Napokon joj je utihnuo jecaj, podigao ju je na noge i odveo do sofe, gdje su se neko vrijeme priljubili i grlili.

"Kamo biste željeli otići na večeru", upitao je, "možda kod Caliante?"

Odabrao je ovo jer je to bio vrlo luksuzan restoran i osjećao se pomalo krivim. Ne, osjećao se jako krivim.

"O da!" uzbuđeno je uzviknula. "Moram se presvući," rekla je, "ova odjeća ne odgovara vremenu. Hoćeš li biti ljubav i uzeti kovčeg iz mog prtljažnika?"

Rado je to činio jer je to više ličilo na ono na što je navikao, brinuti se za svoju damu. Te večeri prema njoj se ponašao kao prema kraljici, a kad su se konačno vratili u njegovu kuću, strastveno su se grlili na kauču.

Ovoga puta nije bilo neugodnosti kad su shvatili razinu svoje strasti, a dok ju je držao uza se, ona je upitala: "Mogu li opet doći sutra rano, kao danas, molim?"

"Naravno," rekao je, "ali sutra ću doći po tebe. Ne želim da se sama voziš kući tako kasno."

Osjetno se ispružila u njegove ruke, uzdahnuvši: "Da, baš kao pravi muškarac."

Sljedećeg jutra Ward je rano pokupio Joan, a na vratima je bio njezin kovčeg za koji je rekla da će joj trebati. Nije razmišljao o tome budući da je noć prije imala jednu da drži odjeću za "izlazak". Joan se odjenula prilično slično kao dan prije, a dan je prošao gotovo isto. Nekoliko sati nakon što se vratila iz restorana na večeru i kada se Joan ponovno presvukla u svoju retro odjeću iz 1950-ih iz haljine za "izlaske", Ward je primijetio da je krevet još uvijek nepospremljen.